"Nemojte mi zamjeriti ako počnem govoriti nešto nepovezano jer nisam spavala cijelu noć iako sam sinoć uzela tablete za spavanje. Ovo nas je vratilo u vrijeme kada je do nas stigla vijest o smrti naše Kristine. Zato i ovom prilikom želim pozvati svu tu djecu koja stopiraju na cesti. Djeco, ne sjedajte sami u automobile s nekim koga dobro ne poznajete", kazala je majka Kristine Šušnjare, 21-godišnje djevojke koja je u siječnju 2008. godine stopirala na triljskome mostu, gdje ju je pokupio poznanik Luka Pezelj i ubio.
"Moju Kristinu ubio je poznanik. Nitko ne zna koliku patnju prolaze roditelji takvih žrtava. Jadni su ljudi kojima se ovakvo nešto dogodi. Roditelji, sestre i Antonijin brat još ne znaju s kakvom će boli morati živjeti. Sada su u šoku i još nisu svjesni kakav ih je gubitak zadesio. Kako vrijeme bude prolazilo, to će im biti sve teže. Hvala Bogu da smo ostali u pameti. A ostali smo zato što smo se u toj svojoj boli približili Bogu. Zajedno s Bogom u duhovnom smo zajedništvu s našom Kristinom i to nam je utjeha", ispričala je Ankica Šušnjara za Slobodnu Dalmaciju.
Roditelji Kristine Šušnjare
I Ivana Bešlića, oca 17-godišnje djevojke Anđele koja je okrutno ubijena u ožujku 2002. godine, slučaj nestanka Antonije Bilić podsjetio je na dane užasa kada je tražio svoju kćer. Poslije koncerta Anđela je u kasnim satima pješačila državnom cestom D-1 prema svojoj kući na sinjskoj periferiji, a svega tristotinjak metara na domak kuće presreo ju je, strpao u automobil i ubio Ivan Bulj. Njeno tijelo bacio je u šikaru, a pronađeno je mjesec dana nakon ubojstva.
"Iako je od ubojstva moje Anđele prošlo više od devet godina, sve mi se vratilo sa slučajem Antonije Bilić. Od prve vijesti da je ta djevojka nestala ja, moja supruga i cijela obitelj proživljavamo dane kada smo tragali za našom Anđelom i nadali se da će se pojaviti na kućnim vratima. Sa ženom nisam komentirao Antonijin nestanak. Izbjegavali smo ulaziti u tu priču premda smo oboje u njoj bili i upijali svaku novu informaciju. Komentari koje sam čuo dva-tri dana poslije Antonijina nestanka da je to novi slučaj moje Anđele pokazali su se, na nesreću, točnim", kazao je Bešlić.
Uveli pa ukinuli autobusne linije
Zanimljivo, poslije ubojstva Kristine Šušnjare čelnici Sinja, Trilja, Otoka i Hrvaca, da bi otklonili moguću prijetnju autostoperkama, uveli su kasnonoćnu autobusnu liniju za koju su prijevozniku osiguravali subvenciju. No, linija je u međuvremenu ukinuta, a broj stopera oba spola u svako doba dana i noći sve je veći.
Čak i po danu, kada postoje autobusne linije, mnogi nemaju novca za plaćanje putne karte. Prijevoznici pak kažu da im se na linijama u prigradskom prometu ne isplati voziti, a jedinice lokalne samouprave, koje su po zakonu dužne osigurati lokalni autobusni promet za svoje građane, za takve potrebe ne mare.
Tako je i stopiranje u Zagori desetljećima bio sasvim legitiman 'javni prijevoz', kako prilikom dolaska i odlaska u školu, tako i u slučajevima odlaska na piće u najbliže kafiće ili disko. No, sasvim je drukčije bilo stopirati u vrijeme kada se na tim relacijama znalo doslovno tko vozi koji i čiji auto, nego danas kada je društvo izgubilo kohezivne vrijednosne niti, piše Slobodna.
specijal-201012070191004-Antonia Bilić
Vezani članci:
arti-201106290031006 arti-201106290012006 arti-201106280759006 arti-201106280184006 arti-201106280181006
