Gotovo 20 godina je prošlo od spektakularnog procesa koji je pokrenut protiv takozvane 'zločinačke organizacije'.
Odlučili smo napraviti kratki presjek i prisjetiti se kako je sve (neslavno) završilo. Gdje su u međuvremenu 'dobri momci' koji su privodili, uhićivali i sudili 'lošim momcima' te što sada rade baš ti 'loši momci'?
Nećemo nadugo i naširoko raspredati o cijelom procesu tzv 'zločinačke' i (ne)djelima onih koji su se našli u optužnici jer je o tome napisano mnoštvo novinarskih članaka kao i špekulacija.
Naime, sada već davne 1999. godine u studenom Vjeko Sliško je (ponovno) izbjegao smrt kada ga je (još uvijek nepoznat) netko pokušao ubiti raketnim bacačem u centru Zagreba, točnije na Cvjetnom trgu. Tada je poginuo slučajni prolaznik Zoran Domini.
Uslijedila su spektakularna uhićenja. U kuće, domove i mjesta na kojima su se skrivali, upadali su specijalci pod punom ratnom spremom. Njihovo privođenje na Županijski sud pratili su brojni novinari i snimatelji, a policija je pri tom pokazala svu svoju moć, pa su neke čak doslovno nosili na sud.
Bilo je to dva mjeseca pred parlamentarne izbore 2000. godine. Mnogi su bili mišljenja kako je tada vladajući HDZ na ovaj način želio pokazati kako može jamčiti sigurnost građanima i stati na kraj organiziranom kriminalu i likvidacijama, a zbog tih likvidacija je 90-ih krv doslovno tekla zagrebačkim ulicama. Iako su željeli pokazati odlučnost u borbi protiv mafije, izbore su izgubili kao što je neslavno završio i cijeli proces suđenja 'zločinačkoj organizaciji' ili, kako su ih mediji kolokvijalno nazvali, 'dečkima s Knežije'.
Jadranko Belina i Željko Dolački su bili policajci koji su ih strpali iza rešetaka, a upravo je taj slučaj, tada mlađahnog Dolačkog, proslavio.
Potom je uslijedio istražni postupak koji je vodio tadašnji istražni sudac Radovan Ortynski, nakon čega je podignuta optužnica na nekoliko stotina stranica koju je kao tužiteljica 'potpisala' Dunja Pavliček.
Optužnicom takozvanoj 'zločinačkoj' su obuhvaćeni: Nikica Jelavić, Zoran Petrović Ivica, Miljenko Žaja Krojf, Zoran Pripuz, Rajko i Velibor Momčilović, Davor Zečević, Davorin Sobjeslavski, Đorđe Vuletić, Tvrtko Tomičić, Radovan Štetić, Miroslav Vuković Olio, Hrvoje Gašparinac, Tomislav Marinac, Gordan Kolarić, Zoran Crnojević, Damir Pribudić i Vladimir Tlustenko.
Prvooptuženi je bio Nikica Jelavić, koji je, prema optužnici bio nasljednik Zlatka Bagarića. Teretilo ga se i za dva pokušaja ubojstva Vjeke Sliška. Zorana Petrovića Ivicu teretilo se za ubojstva Nike Mioča i Omera Zahirovića, a Miljenka Žaju Krojfa za krađu auta i atentat na bivšeg emigranta Stipu Arlovića Pepea. Zorana Pripuza, koji jedini nije završio u pritvoru teretili su kao jednog od šefova skupine. Tužiteljstvo je tvrdilo kako su ostali bili niže rangirani.
Tijekom postupka tužiteljstvo je predvodila Dunja Pavliček. Nakon što je podignuta optužnica zbog sigurnosnih razloga, ali i zbog toga što na Županijskom sudu nije bilo dvorane tolikog kapaciteta, suđenje se odvijalo u zatvoru u Remetincu. Naime, dvorana za tjelovježbu je pretvorena u sudnicu Županijskog suda. Raspravni sudac je bio Ratko Ščekić.
Suđenje je završilo 2002. godine i to neslavno. Pravomoćno je presuđeno da 'zločinačke organizacije' zapravo i nije bilo, a samo su neki od okrivljenika osuđeni za pojedina kaznena djela i to u odvojenim postupcima. I to, već spomenuti, oni 'niže rangirani'.
Gdje su sada 'dobri momci'?
Jadranka Belinu i Željka Dolačkog nova vlast je prebacila na lošija radna mjesta.
Naime, tadašnji načelnik Odjela za suzbijanje organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke bio je Jadranko Belina, a prvi suradnici su mu bili Željko Dolački i Dražen Posavec. Zajedno sa Zdravkom Šeničnjakom, tadašnjim šefom kriminalističke policije, smijenjeni su u ljeto 2000. kada je suđenje bilo u punom jeku. Dolački je bio i svjedok u procesu kasnije ubijenom Davoru Zečeviću, koji je bio optužen da je likvidirao Željka Šobota. Dolački, te njegov kolega Goran Tusun, pronašli su kasnije te večeri odbačene rukavice na kojima je navodno bio Zečevićev DNK, što je bio ključni dokaz za povezivanje Zečevića s ubojstvom za koje ga se sumnjičilo. Međutim, tada su se pojavile sumnje i optužbe za podmetanja i nepravilnosti u radu, pa je protiv Beline i Dolačkog pokrenut disciplinski postupak.
Belina je otišao u mirovinu, a Dolački nedavno u zatvor jer je proglašen krivim za zlouporabu položaja. Dolački je, naime, optužen i nepravomoćno osuđen da je u travnju 2016. lažirajući provalu u sef u sjedištu zagrebačke policije, ukrao dva kilograma zaplijenjenog zlata, oko 640.000 kuna i gotovo 290.000 eura.
Radovan Ortynski tada nazivan i 'hrvatski Eliot Ness' je 'dečkima s Knežije' bio noćna mora. Kao istražni sudac predano je radio na tom predmetu. 2002. godine je postao je glavni državni odvjetnik, a nakon godinu dana j dao ostavku. No, ostavka nije prihvaćena već je dobio nečastan otpust. Ortynski je, nakon što je dao ostavku, kazao kako je planirao razbiti i Sliškovu bandu, ali je ostao bez sposobnih ljudi aludirajući na Belinu i Dolačkog. Nakon šest godina traženja novog posla i brojnih neuspjelih prijava na razne natječaje odlučio je otići u mirovinu. Prije dvije godine, zapaljena mu je vikendica u Postirama.
Dunja Pavliček, glavna tužiteljica i slavna antimafijaška tužiteljica u sudskom procesu protiv tzv. zločinačke organizacije, još uvijek radi u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu iako njezina funkcija više nije toliko moćna. Naime, Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske 2002. godine je pokrenuo internu istragu protiv nje gdje su se ispitivali svi potezi, sve odluke i sve službene zabilješke tužiteljice koje su se odnosile na njezino 'savezništvo' s klanom Vjeke Sliške. kralja poker automata.
Sudac Ratko Ščekić koji je vodio maratonski sudski proces u kojem je ispitano na stotine svjedoka, na svoj je zahtjev postao istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu.
Gdje su sada 'loši momci'?
Prvooptuženi Nikica Jelavić je oslobođen svih optužbi. U međuvremenu je diplomirao na veterinarskom fakultetu i postao akademski obrazovan građanin. 2006. godine, tvrtka 'Palma' čiji su vlasnici bili Nikica Jelavić i Zoran Pripuz, dobila je priznanje Hrvatske gospodarske komore i dodijeljena su joj tri znaka Hrvatske kvalitete za lijesove, polusarkofage i sarkofage te su i nositelji znaka 'Izvorno hrvatsko' za tradicionalni kosokutni lijes rezbaren tropletom. Osim toga, Jelavić jako dobro kotira i u menadžerskih krugovima hrvatskog nogometa.
Drugooptuženom Zoranu Petroviću Ivici također nije ništa dokazano, 2008. godine je umro u krugu obitelji u Zagrebu nakon što je izgubio borbu s čeonim rakom.
Trećeoptuženi Miljenko Žaja Krojf živi sa suprugom. S obzirom da je '90-ih teško stradao i ostao invalid kada mu je podmetnuta autobomba, najčešće je po lječilištima.
Ubojstva iz '90-ih koja su i dalje neriješena
- Niko Mioč ubijen je u listopadu 1991. godine
- Mato Šabić zvani Šaban ubijen je u ožujku 1992. godine
- Damir Kovačić Šerif izrešetan je u veljači 1993. godine
- Mladen Šiškić smaknut je u rujnu 1995. godine
- Ivan Mirko Krpelnik zvani Krpa ubijen je u veljači 1997. godine
- Ivan Šakota likvidiran je u lipnju 1997. godine
- Shpejtim Taqi izrešetan je u srpnju 1997. godine
- Nebojša Ćuk ubijen je samo dan nakon Taqievog ubojstva
- Mijat Vrdoljak ubijen je u kolovozu 1997. godine
- Omer Zahirović likvidiran je u kolovozu 1997. godine
- Albert Burić raznijet je autobombom u ožujku 1998. godine
- Željko Šobot likvidiran je u ožujku 1999. godine
- Ibrahim Dedić smaknut je u srpnju 1999.
- Damir Džeba Dado ubijen je u studenom 1999. godine
