Već dvije godine reli Dakar više nije onaj koji se vozi od francuske prijestolnice do senegalske metropole, već je sa Starog kontinenta i sjeverne Afrike preseljen u Južnu Ameriku.
Ovaj zahtjevni ispit za vozila i natjecatelje startao je iz Buenos Auresa, a brojne posade u kamionima, automobilima te motocikliste (ali i njihove prateće ekipe) očekuje 16 dana i 9.000 kilometara duge avanture u kojoj je najveći uspjeh ne biti na pobjedničkom postolju, nego samo 'u komadu' doći na cilj 17. siječnja u Buenos Airesu, što će poći od ruke samo najspretnijim i najsretnijima.
Prva etapa, ona za zagrijavanje, vozi se na relaciji Buenos Aires - Colon i duga je 'samo' 317 kilometara. Drugog siječnja vozi se više nego dvostruko dulje, 684 km, na relaciji Colon – Cordoba, a trećeg od Cordobe do La Rioje i 687 kilometara.
Natjecateljsko vozilo hrvatskog tima poslano je još početkom mjeseca brodom iz Le Havrea prema drugoj strani globusa, dok su Dražen Ćurić-Ćura i Krešimir Kolega tamo stigli avionom, što nije prošlo bez peripetija.
Ćura nam je spomenuo samo 36 sati krstarenja po europskim aerodromima i jedno prisilno slijetanje na Tenerife zbog pokvarene elektronike na avionu, što je dovoljno za zaključiti kako su uzbuđenja krenula i prije samog početka utrke.
Pored toga, svjedočili su i štrajku aerodromskog osoblja u Madridu te sjedili tri i pol sata u avionu na pisti, tako da se put produljio za punih 12 sati jer su u Zagrebu, a i u Londonu zbog vremenskim neprilika kasnili u polasku.
Ni tu nije bio kraj nevoljama, jer kako su auti stigli nekoliko dana prije natjecatelja, stajali su na carinskom doku. Budući da je kiša padala kao iz kabla, a osoblje koje je iskrcavalo automobile s broda ostavilo spušteno suvozačko staklo, u autu su našli malo jezero, a Krešino sjedalo plivalo je u vodi, te su ga morali danima sušiti.
"Sic je plivao u vodi tako da ga ovog trenutka sušimo na terasi kod prijatelja Tome koji živi u Buenos Airesu i pomaže nam oko svega. Pohvale idu i Sikiju u Zagreb, koji je elektroinstalaciju odlično posložio i izolirao, pa je ostala suha", javili su naši dečki iz Argentine.
Koliko se god trudili da misle na sve i da ne dođe do glupih pogrešaka, protiv ovakvih situacija svi su nemoćni. Francuske posade s Buggijima su još gore prošle.
Njima vozila pri iskrcavanju nisu palili po opisanoj proceduri, tako da su oba stajala kao mrtve hrpe željeza dok ih Ćurin mehaničar Mark nije resetirao i uspio zapaliti, što je trajalo preko sat vremena.
Na kraju, sve je dobro završilo, a Toyotu Hilux, kako su je nazvali Dakarušku je blagoslovio pater Joso, koji ih je tom prigodom ugostio i na večeri i pružio im pomoć i podršku.
Za razliku od hladne Europe, u Buenos Airesu se kuhaju na +30 i 95% vlažnosti zraka. Proces aklimatizacije počeo je, kako kažu, na prilično brutalan način, ali već sljedećeg jutra su trčali svojih uobičajenih 15 kilometara. Već u 7 sati ujutro termometar pokazuje +28! U Buenos Airesu su na polnoćku mogli slobodno u bermudama i kratkim rukavima. Umjesto grudama, gađali su se sa sladoledom.
Ćura nam kaže kako je atmosfera fenomenalna, zbog utrke nabijena pozitivom do maksimuma, iznad svakog očekivanja. Domaćini su oduševljeni što je to veliko natjecanje sad u njihovim krajevima i čim vide majice Cro Dakar Team, počnu navijati i pljeskati.
"Gdje god dođemo, kada kažemo da smo došli voziti Dakar, ljudi u nas gledaju kao u bogove. Hoće autograme, hoće se slikati sa nama kao da sam Sainz!", kaže naš vozač.
"Zbog argentinskih sponzora, auto je malo promijenio izgled, naročito maska, koja je sada još ružnija nego prije. Atmosfera oko utrke je nevjerojatna, tisuće ljudi po cesti, slikamo se s djecom, starcima, dijelimo autograme čitavim familijama!".
Tehnički pregled trajao je sedam sati, a samo tu je bilo preko 100.000 ljudi. Nakon tehničkog posade i automobili su izlazili iz hangara preko bine oko koje je bilo par tisuća ljudi. Voditelj je dobar poznavatelj relija, a prilikom dolaska na binu, najavio ih je kao da su došli pobijediti, što je popraćeno ovacijama, posebno kad su vidjeli da Dakaruška ima i argentinske naljepnice.
Toyota Viola je jedan od najvećih dilera Toyote u toj državi, pa je Ćura ispalio kako je auto djelomično pripreman u Argentini, što im je bilo posebno drago čuti. Uz to, jedna od naljepnica na autu je fondacija koja brine o siromašnima i djeci čije obitelji nemaju sredstva za njihovo školovanje.
Djevojka od Draženovog i Krešinog argentinskog prijatelja Pabla volontira za tu fondaciju pa ih je pitala žele li staviti naljepnice. Svim tim su, očito, stekli mnogo simpatija jer su im lokalni Hrvati s kojima su se upoznali javili da su bili na nacionalnoj televiziji preko dvije minute.
Televizija uživo prati sve oko Dakra i često se uključuju u vijesti čim se dogodi nešto zanimljivo. Ćura i Krešo ističu kako su dosadašnji dojmovi fantastični i uživamo u svakoj sekundi.
Net.hr im želi svu sreću, a kako smo i najavili, redovito ćemo ih pratiti sve do cilja za kojeg čvrsto vjerujemo da im neće biti predalek i nedostižan. Tko poznaje obojicu, zna o čemu govorimo!
