Znanstvenici dodaju čudne sastojke u cjepiva od kojih mnoga ne funkcioniraju bez njih, a nitko ne zna zašto.
1925. godine Gaston Ramon započeo je eksperiment koji je čak i on opisao ''zanimljivim''. Nekoliko godina ranije, francuski veterinar isprobavao je novo cjepivo protiv difterije kada je slučajno otkrio da su neke životinje na mjestu uboda počele razvijati gadne apscese, a zbog kojih je nastajao jači odgovor imunološkog sustava. Zbog toga se Ramon zapitao što bi još mogao dodati cjepivu kako bi potaknuo tu reakciju, piše BBC.
Ramon je onda počeo birati neobične sastojke. Svojim je pacijentima ubrizgavao cjepivo za difteriju s tapiokom, škrobi, agar i lecitin – emulzija ulja najčešće zastupljena u čokoladi i mrvicama kruha.
Uzrokuju li aditivi nuspojave?
Eksperiment je bio uspješan i životinje kojima je Ramon ubrizgao to cjepivo proizvele su značajno više antitijela.
Tako je skovan izraz adjuvants, odnosno, pomoćna sredstva ili aditivi. Riječ je nastala od latinskog izraza adjuvare koja znači pomoći. Svrha pomoćnih sredstava jest unaprijediti učinkovitost cjepiva i koriste se sve do danas.
Najčešće upotrebljavano pomoćno sredstvo je aluminij koji se može pronaći u gotovo svim cjepivima uključujući i onima za difteriju, tetanus i hripavac, hepatitis A i B, japanski encefalitis, meningitis i brojna druga.
Drugi popularan sastojak je skvalen, organski spoj dobiven iz ulja jetre morskog psa.
Paradoks korištenja aluminija
Procjenjuje se da cjepiva spase dva do tri milijuna života godišnje, a sprječavaju i doživotne invaliditete. Ne postoji procjena koliku ulogu u tome igraju pomoćna sredstva koja se dodaju cjepivima.
''Bez pomoćnih sredstava antitijela bi nestala već nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Ali s pomoćnim sredstvima, antitijela mogu trajati godinama'', kazao je Binbing Sun, kemijski inženjer sa sveučilišta Dalian u Kini.
Iako na prvu, korištenje aditiva u cjepivima može oglasiti zvono za uzbunu, oni se cjepivima dodaju u mikroskopskim količinama. U tipičnoj dozi cjepiva nalazi se tek 0,2 mg aluminija što je ekvivalentno jednoj sjemenki maka. Dokazi upućuju na to da aditivi ne uzrokuju ozbiljne nuspojave.
Aluminij nije samo najčešće korišten aditiv u cjepivima, nego je i jedan od najstarijih. U cjepivima se konkretno koristi u obliku soli, uključujući aluminijev hidroksid, aluminijev fosfat i kalijev aluminijev sulfat koji se inače koristi u prašku za pecivo.
Jedna teorija kaže da je toksičnost aluminijskih soli ironično razlog zašto dobro funkcioniraju u cjepivima te da se tako potiče stvaranje antitijela.
Sljedeća generacija cjepiva
Skvalen se trenutno testira kao mogući sastojak cjepiva protiv Covida-19, međutim to je potaknulo kontroverzu uzevši u obzir da kad bi se takvo cjepivo masovno proizvodilo, za to bi bilo potrebno ubiti 250 tisuća morskih pasa, ali o toj brojci moglo bi se raspravljati.
Znanstvenici već pokušavaju stvoriti druge aditive koji bi mogli pomoći, osim onih slučajno otkrivenih. Kako je globalna populacija stanovnika starije dobi, odnosno onih iznad 70 godina, počela rasti, taj problem samo se pogoršava jer oni koji su najranjiviji i podložni zarazi imaju i najslabiji odgovor na primljeno cjepivo.
Znanstvenici su zbog toga u potrazi za novim dodacima, a jedan od kandidata je protein flagellin koji se može pronaći u bakteriji Salmonella. Još nije registriran i odobren za upotrebu u ljudskim cjepivima, ali rezultati kliničkih ispitivanja, prenosi BBC, su obećavajući.
''Razvoj pomoćnih sredstava je mukotrpan posao. Morate biti sigurni da će biti i sigurni, ali i učinkoviti za upotrebu, a za to treba vremena'', zaključio je Sun.
