Žena s teškom depresijom uspješno je liječena eksperimentalnim implantatom za mozak nudi nadu onima s neizlječivom mentalnom bolešću.
Uređaj detektira obrasce moždane aktivnosti povezane s depresijom i automatski ih prekida pomoću sitnih impulsa električne stimulacije koji se isporučuju duboko u mozak.
36-godišnja pacijentica, Sarah, rekla je da ju je terapija vratila u "život vrijedan življenja", omogućivši joj da se spontano nasmije prvi put u pet godina.
Mozak nema jedno 'područje depresije'
Iako je terapija testirana samo kod jednog pacijenta, i uvijek će biti prikladna samo za one s teškom bolešću, uspjeh se smatra iznimno značajnim. To je prvi dokaz da se moždana aktivnost koja se temelji na simptomima duševne bolesti može pouzdano otkriti i da se može vratiti u zdravo stanje, čak i kod pacijenta koji godinama nisu bili dobro, piše The Guardian.
"Ranije u psihijatriji nismo mogli raditi ovu vrstu personalizirane terapije. Ovaj uspjeh sam po sebi nevjerojatan je napredak u razumijevanju našeg mozga", rekla je Katherine Scangos, docentica kliničke psihijatrije na Sveučilištu California u San Franciscu (UCSF), koja je vodila rad.
Profesor Rupert McShane, konzultant psihijatar i profesor na Sveučilištu Oxford, koji nije bio uključen u ispitivanje, rekao je: "Ovo je zapanjujuć napredak koji nam pomaže razumjeti biologiju naglih padova u očaj koji mogu biti užasno destruktivni".
Tijekom posljednja dva desetljeća, duboka stimulacija mozga koristila se za liječenje desetaka tisuća pacijenata s Parkinsonovom bolešću i epilepsijom. Međutim, nekoliko pokušaja liječenja depresije nije dalo pozitivne rezultate. Veliki izazov je to što mozak nema jedno "područje depresije", tj. u igri može biti nekoliko međusobno povezanih područja koja se mogu razlikovati od čovjea do čovjeka.
Personaliziran pristup otvorio je put najnovijem napretku. U početnoj fazi koja je trajala tjedan dana privremeni implantat bilježio je širok raspon aktivnosti, dok je Sarah redovno bilježila svoje raspoloženje na tabletu. Algoritam strojnog učenja upotrijebljen je za identifikaciju uzorka aktivnosti u području amigdale koji prati Sarine najniže točke.
Metodom pokušaja i pogrešaka znanstvenici su identificirali povezano područje mozga, ventralni striatum, gdje se činilo da je mala doza električne energije imala neposredan i dubok utjecaj.
"Kad sam prvi put primila stimulaciju, osjetila sam najintenzivnije radosne osjećaje. Samo sam se glasno nasmijao. To je prvi put da sam se spontano nasmijala u pet godina", ispričala je Sarah.
Liječenje simptoma u trenutu kada se pojave
U drugom krugu je korišten minimalno invazivni kirurški zahvat s kojim je ugrađen uređaj s malom baterijskom jedinicom u njezinu lubanju kako bi se otkrila aktivnost "potpisa depresije" u amigdali i automatski isporučila stimulacija ventralnom strijatumu.
To se događa oko 300 puta svaki dan, što je približno 30 minuta stimulacije. Električni impuls nije popraćen nikakvim osjećajem, rekla je Sarah, osim suptilnog osjećaja budnosti i pozitivnosti.
"Ideja da možemo liječiti simptome u trenutku kada se pojave, potpuno je novi način rješavanja najteže liječenih slučajeva depresije", rekao je Scangos.
Sarah se poslijednjih godina jedva kretala i "samo je primjećivala ono što je ružno u svijetu". Nakon pet godina patnje, ostala je bez mogućnosti liječenja. Duboki učinak implantata potvrdio joj je da je njezina depresija ukorijenjena u biologiji mozga i nije "moralni nedostatak, već poremećaj koji se može liječiti.
Uređaj košta oko 35.000 dolara i prilagođena je verzija one koja se obično koristi za liječenje epilepsije, nazvana NeuroPace RNS sustav.
