Pokušajte zamisliti suvremenog čovjeka, homo sapiensa, kao samo jednu od tri ljudske vrste koje koegzistiraju na planetu Zemlji. To je vrlo teško zamisliti bez bujne mašte, ali to je bila stvarnost prije 60.000 godina kada su prvi anatomski suvremeni ljudi napustili Afriku.
Bilo je to vrijeme kada su se neandertalci već nastanili u Europi i na Bliskom istoku, dok se denisovski čovjek proširio po velikom dijelu Azije.
Još od otkrića neandertalca 1, prvog primjerka koji je 1856. godine prepoznat kao rani ljudski fosil, istraživači pokušavaju otkriti što je dovelo do izumiranja ranijih vrsta ljudi. Paleoantropolozi su dugo vremena smatrali da su neandertalci vrlo različiti od naše vrste te da u skladu s tim nisu mogli imati "suvremena" svojstva koja su definirala našu evoluciju.
Značajan i sve veći broj istraživanja definitivno pobija teoriju o neandertalcu kao "glupom grubijanu". Postoje dokazi koji pokazuju da su neandertalci bili moreplovci, vješti lovci koji su poznavali koncept skupnog lova te da su im poznati bili liječenje i zdravstvena skrb. Ta otkrića povećavaju kompleksnost razumijevanja zašto su neandertalci izumrli, a suvremeni čovjek preživio.
Ako su razlike između te dvije vrste bile mnogo manje nego što se ranije pretpostavljalo, što je suvremenom čovjeku dalo komparativnu prednost u odnosu na našeg drevnog rođaka?
Koliko je suvremeno "suvremeno"?
"Općeprihvaćena činjenica je da između neandertalaca i suvremenih ljudi postoji razlika u smislu suvremenosti", pojasnio je Guillaume Guérin, znanstveni istraživač u multidisciplinarnom laboratoriju Geosciences Rennes:
"Međutim, smatram da što više proučavamo te različite kriterije i trendove koji bi mogli biti specifični za suvremenost, zapravo pronalazimo sve manje razlika između neandertalaca i suvremenih ljudi."
Primjerice, uzmite sposobnost oblikovanja predmeta od kosti. Dr. Malvina Baumann sa Sveučilišta u Liegeu objašnjava da je prividni nedostatak koštane industrije među neandertalcima dugo vremena smatrao posljedicom kognitivnog deficita, što je još jedna ključna razlika koja suvremenog čovjeka postavlja iznad neandertalca.
Nova analitička metoda koju je razvila dr. Baumann, otkrila je bogatu koštanu industriju koja se može pripisati i denisovskim ljudima i neandertalcima. Otkriće da su se naši preci znali koristiti i kamenom i koštanim alatima za različite potrebe otvara potpuno novu perspektivu o bogatstvu i suvremenosti njihovih tehničkih sustava.
Za istraživača Guérina "suvremenost" se može najbolje razumjeti kao spektar, a ne kao puka odsutnost ili prisutnost specifičnih definirajućih značajki:
"Možemo pronaći primjere obrade kamena, tehnologiju karakterističnu za pomorstvo ili druge dokaze koji ukazuju na to da su se neandertalci mogli kretati, kao i dokaze o sahranama, pa čak i interakcijama na daljinu. Svi ti elementi koji se smatraju obilježjima suvremenosti, u određenoj su mjeri prisutni u svijetu neandertalaca."
Nove metode određivanja starosti
Do sada je prepreka za potpuno razumijevanje ponašanja neandertalaca bila činjenica da su znanstvenicima promakla dva člana ove jednadžbe, a to su vrijeme i prostor.
"Ako pogledamo neandertalce, nemamo kartu njihova širenja po Europi u određenom trenutku i vrlo malo znamo evoluciji", pojasnio je Guérin:
"Iako smo pronašli mnogo alata i artefakata specifičnih za neandertalce, ne znamo njihov kronološki slijed, te je li fauna koju su lovili, evoluirala vremenom slijedeći jasne obrasce ili ne. To je u biti zato što nam je za rad na suvremenim ljudima dostupna metoda radioaktivnog ugljika, koja nam nije raspoloživa za proučavanje neandertalaca."
Stoga se za mnoštvo njihovog pronađenog alata i artefakata ne zna sa sigurnošću njihov kronološki slijed, koji su od njih stariji, koji noviji...
Metoda datiranja radioaktivnim ugljikom tradicionalna je tehnika datiranja fosila. Temelji se na prisutnosti ugljika-14, radioaktivnog izotopa ugljika koji se akumulira u tijelima životinja tijekom njihova života, a postupno se raspada nakon što umru. Mjerenjem količine ugljika-14 preostalog u uzorku znanstvenici mogu izračunati njegovu starost.
Problem s ovom metodom javlja se kod uzoraka starijih od 50.000
godina u kojima su ostaci ugljika-14 potpuno nestali.
Neandertalci su živjeli mnogo prije tog vremena.
Guérin koji je po zanimanju fizičar koristi se metodom datiranja
luminiscencijom kao glavnim alatom za analiziranje arheoloških
podataka.
Premda ta metoda nije precizna kao metoda datiranja radioaktivnim ugljikom, metoda datiranja luminiscencijom određuje kada su kristalizirani materijali posljednji put bili izloženi toplini ili sunčevoj svjetlosti. Raspon datiranja ovom metodom je između 200 i 500 tisuća godina.
Tim na čijem je čelu Guérin, a koji stoji iza projekta QuinaWorld, proučava ostatke mustjerske kulture tipa Quina, litičke tehnologije koja se povezuje s neandertalcima.
"Čini se da postoji nešto sasvim posebno u ovoj industriji što bi se moglo povezati s određenim klimatskim razdobljem", rekao je Guérin:
"Ona je povezana s ostacima sobova, a govorimo o izuzetno velikom broju, što implicira da su neandertalci odjednom ubili desetke sobova. A to nam daje nešto vrlo konkretno za nastavak."
Uvidi u tehnike lova neandertalaca
Bolje razumijevanje lovačkih strategija neandertalaca može pružiti važan uvid u njihove opće društvene obrasce i obrasce ponašanja.
"Rekonstrukcija ranih tehnologija oružja ne omogućuje samo procjenu starih lovačkih strategija, već i tehničke i kognitivne sposobnosti paleolitskih ljudi", rekla je dr. Karen Ruebens s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju.
Primjerice, pojava tehnologija izrade projektila, poput koplja s kamenim vrhom, olakšala je lov na plijen iz daljine i povećala prilike neandertalaca da prežive lov. Zbog toga se izum alata poput koplja smatra prijelomnom točkom u ljudskoj evoluciji i vjeruje se da je pokrenuo velike gospodarske i društvene promjene, uključujući globalni uspjeh suvremenih ljudi koji je uslijedio.
Ipak, iako imamo dovoljno ostataka faune iz lovačkih događaja koji ukazuju na to da su neandertalci bili vješti lovci, nalazimo samo sporadične pojave projektila. To nas ostavlja s velikim brojem neodgovorenih pitanja o tome kako su neandertalci lovili plijen.
Kao dio projekta TIP-N-POINT dr. Ruebens i njezin tim stoga su htjeli bolje razumjeti kako su se neandertalci koristili kamenim oružjem u lovu. Analizirali su dvije zbirke kamenih artefakata s nalazišta u Francuskoj. Kada su usporedili ta dva skupa nalaza, pojavile su se zanimljive razlike.
U jednom od skupova bilo je dokaza da su neandertalci dodatno retuširali rubove šiljaka izrađenih od kamena, dok se u drugom skupu čini da su šiljci upotrijebljeni bez dodatnih izmjena.
Daljnje proučavanje prvog skupa pokazalo je da su retuširani alati povezani s različitim vrstama životinja, dok su neizmijenjeni šiljci uglavnom bili povezani s ostacima sobova. Ovo je intrigantan nalaz kojim se naglašava važnost nastavka istraživanja veza između litičke varijabilnosti i faunske raznolikosti.
"Na širem regionalnom planu", kaže dr. Reuben, "jasno je da šiljci nisu sveprisutni u arheološkim zapisima neandertalaca u zapadnoj Europi te da nisu sve neandertalske skupine prakticirale lov kopljem s kamenim vrhom. Razumijevanje regionalnih razlika u ponašanju neandertalaca i prihvaćanje da su radili različite stvari u različito vrijeme u različitim regijama važno je za razumijevanje njihove fleksibilnosti u ponašanju."
To u konačnici može razjasniti kako su reagirali na dolazak suvremenih ljudi u Europu.
Je li prva europska kultura u Europi bila neandertalska?
Guérin smatra da se važni odgovori na otvorena pitanja o ponašanju neandertalaca i evoluciji vrste mogu pronaći u proučavanju mustjerske kulture tipa Quina. Ostaci ove neandertalske tehnologije pronađeni su diljem Europe, od Španjolske do Njemačke.
Ako se datiranjem ostataka mustjerske kulture tipa Quina pomoću metode luminiscencije utvrdi da su svi otprilike iz istog razdoblja, to bi mogao biti pokazatelj da su neandertalske skupine razmjenjivale vještine i znanje na širem području nego što se trenutno misli. To bi mogao biti znak kulture koja se proširila našim kontinentom.
"Radimo pod pretpostavkom da je mustjerska kultura tipa Quina možda marker onoga što je bila prilično razrađena i razvijena kultura", rekao je Guillaume:
"A to bi moglo značiti da je prva Europa u kulturnom smislu mogla biti Europa neandertalaca, a ne suvremenih ljudi."
Umjesto pronalaženja odgovora na pitanje pitanja kako i zašto je neandertalac izumro, čini se vjerojatno da će nam nastavak istraživanja života naših izgubljenih rođaka samo dodati približiti njihovo ponašanje i sposobnosti, otvarajući zanimljiva pitanja o našoj evoluciji i prisutnosti na planetu Zemlja.
Članak je originalno objavljen u Horizonu, časopisu EU-a za istraživanje i inovacije.
