Žene pak navodno traže jakog, a osjećajnog muškarca, pastuha u krevetu, mrava u kućanstvu i goluba gaćana na ulici (znate kako si te ptice stalno fino guguću, kao Barbara i Duško). No, jedno je ono što i mi i one pričamo, a sasvim drugo okrutna realnost. Tako frajeri najčešće završe u naručju neke djevojke lakog morala koja njuši njihove seksualne slabosti, a žene s nekim slatkorječivim, đubretarskim, sakupljačem recki, koje uz nju servisira još najmanje dvije tako naivne nesretnice...
Što žele žene?
Svi poznajemo nekog tipa koji bi trebao biti idealan po ženskim standardima. A nama je nekako dežmekast, presavršen, lažan... On je zgođušan, kosat, ne predebeo, ne premalen, blistavog osmijeha, jake guze i ramena, pločast, finih manira, duhovit, nikako infantilan i vulgaran, s nekim snobovskim hobijem poput kajtanja ili golfa, s velikim primanjima i par nekretnina, primjeran vozač skupog automobila, nepušač (al ću ga skinut, nije bed), nekockar, neovisan o majci i bez nekih govana iz prošlosti koja su mu zapela za nogavicu, poput prenaporne bivše cure...
OK, to je sasvim lako i izvedivo pronaći ako sjedi do vas u četvrtom be, ili je netom završio FER. U biti, ni onda, ali žene su jebeno teška bića, i uvijek će im neki detalj zapeti za oko, te će ga na svoj način krenuti ispravljati... 'Stjepane, od danas prestaješ pušiti, gristi nokte, škripati zubima i ne prevrtati čarape kad ih bacaš u pranje...'
Nije bitno što će se morati mijenjati, bitno je samo da nije po Stjepanovom nego po njezinom. To su geni, to je onaj kurac u divnoj prvoj sceni Prometeja kad Stvoriteljev DNK preživi u onoj vodurini. I tu nema pomoći. Džaba si ti stari moj deset godina na polici sa začinima držao bosiljak lijevo od klinčića jer je to abecedno logično, kad se njoj to ne slaže koloritno. I sad postoje dvije opcije. Ili lupit šakom o stol i tjerat da sve bude po tvome, te riskirati njeno dugoročno durenje, glavobolje i odlazak mami - ili popuštanje. Popustiš li jednom, ti si mrtav čovjek, jer će sutra i kurkuma i papar promijeniti mjesta, a da ne spominjemo plitke i duboke tanjure... “Tvoja šalica, kako misliš TVOJA šalica!?” one sekunde kad muškarac u vezi popusti, može slobodno s posla drito u birtiju, jer se našao u žrvnju koji neće popustiti do smrti. Njegove. Žene ne umiru prije muškaraca, tak si to poslože...
Što muškarci hoće?
Kad su mladi, frajeri bi ševili najljepše komade iz razreda, ali njih ševe neki stariji imbecili koji ih s motorima ili tatinim autima čekaju ispred škole. Kad su na faksu ševe sve što se kreće, puzi i zna slovkati ime, ali bi i dalje htjeli biti s nekom kraljicom, nedostupnom i u vlasništvu lokalnog mafijaša/tajkuna/nogometaša. Kad se zaposle, kriteriji malo padnu, a kad se zajebu i ožene prvu simpatičnu i donekle normalnu, koja to uopće nije od trenutka svadbe ili poroda, opet se okreću zgodnim sisatim curetcima, svjesni da im ona oštrokondža doma više nikad neće dobrovoljno pružati seksualne i slične usluge.
Onda se ti stari dečki često bace u potragu za novom igračkom, pokušavajući iskopati neku bucu slatkicu, nevinu ili polunevinu, najviše s jednim kretenom iza sebe, da se po cijelom kvartu mogu hvaliti – ovo će biti samo moje! Naravno da ako i uspiju, da ih to dete brzo preraste, proguta i ispljune, te da bolno shvate da su prestari za neku ljubav s desetak i više godina mlađim stvorenjem i da onda slijedi klasičan obrat. Počinju se naganjati kurvice.
Kurvice naravno uopće nisu kurvice, nego muškarci tako tepaju ženama koje uživaju u penisu kao mi u kvalitetnim cicama i tvrdim guzama. Novim. Riječ je o onakvim komadima koje su u glavi kao ona plavuša iz Seksa i grada, ne ona s facom konja i sisama Boga, nego ona druga plava. Naravno da je Samantha predimenzionirana, ali danas među nama stvarno hodaju žene koje ciljano izađu jednom ili dvaput tjedno s namjerom da se poševe.
Ne samo one razočarane od veze, života, pijane ili lako zaljubljive, nego i one koje točno znaju što žele, zadovoljiti nagone, i daj bože zbariti nekog megauspješnog. I one za svoja noćna krstarenja traže nelajave, hrabre, drske, poduzetne, brzodižuće muškarce koji imaju gajbu za seks u blizini, ili makar veliki auto.
Takozvani Alfa mužjak tip frajera, kojeg mi kulturni i nedovoljno agresivni tipovi zovemo barabama (eng. Jerks), savršen je predstavnik te podskupine. Uglavnom je oženjen ili u vezi s dobrostojećom nasljednicom ili prezaposlenom poslovnom ženom koju odradi jednom tjedno, a ostalo vrijeme ševi apsolutno sve. Kad on izađe, a izlazi stalno, kreće na mjesta gdje su uz kurvice i tužne, osamljene, očajnice, ranjene, nikakve tete kojima treba samo malo pažnje, makar u vidu tri cuge ili lažnog komplimentiranja. Ovi nemilosrdni gadovi savršeno znaju taktiku koja prolazi kod žena nakon tri jeger kole – ako je zgodna kažu joj da je inteligentna, ako je pametna, kažu joj da je prekrasna. I nakon pete cuge je nemilice guze u ćumezu koji dijele njih petorica iz škvadre, a nijedan ne mijenja posteljinu. Skromnija podvrsta Alfe kupila je najnoviji auto, i nema za kruh, pa ševi po fukodromima i zadnje pare ostavlja na masaže i kiropraktičare zbog ukočenosti. Ali ševe kao svinje, i po dva-tri puta po večeri. Jer se usude pitati, tražiti, pa čak i biti drski. A samo to danas prolazi...
Kuda to vodi
Muškarci koji su pristojni, imaju manire i žele pravu vezu, uskoro će izumrijeti. Emancipacija je izrodila novu sortu žena koja ide po seks u grad, onog trena kad joj se to poželi. Zna što i kako će dobiti, želi odlučno, sposobno i primitivno divlje muško, koje će joj u pripitom stanju razvaliti spolne i još neke organe, tako da je organizam još tri dana podsjeća što je napravila. Tako kažnjavaju sebe što biraju krive tipove, pokušavaju ih preodgojiti, odnosno ne mogu prestati biti žene u vezama. I ponovo se vraćaju svome tipu koji uopće nije skužio odakle mu herpes ili gljivice, jer je i on u međuvremenu na nekom tulumu loše zabrijao s isto nekom bjegunkom.
Svijet danas ne voli poštene, dobre i kvalitetne ljude, vladaju mafijaši, žmukleri, lopovi, međusobno tako dobro povezani i isprepleteni da nas samo veliki rat ili nesreća mogu vratiti u neka bolja vremena. Putini, Berlusconiji, Sarcoziji, naša vladajuća klika, većina njih živi ovako, kupuju, prodaju, plaćaju, kurvaju se. Zato jer mogu, jer je dozvoljeno, i jer se ne kažnjava. Uzmeš što je na stolu i gotovo.
I sad je na nama da se prilagodimo i budemo kao i sav moderan svijet, ili probamo živjeti kao nekad, šest dana raditi u polju dok žena drži četiri kuta kuće, i u nedjelju na misu po tračeve, pa ako žena pogleda nekog drugog, ili napravi zelene palačinke – mam na lomaču, ili na đuskanje pored kamenoloma!
Oprostite na brutalnoj kolumni, ali neka me poseksa ona koja se nije pronašla u njoj! Ubi nas ova internetizacija, da mi je upoznat novu curu uživo, a ne preko fejsa... Jel' itko još radi tulume s roštiljem i gitarom!? Uglavnom, nakon dva tjedna bez alkohola, vraćam Juniora mami na njezin otok i svjestan svega oko sebe, loših ljudi, žena i vremena, nastavljam dalje sa smijehom i dobrom voljom. Ajd' pivili vi meni, vidimo se u Daruvaru na Danima piva, ja sam voditelj programa, slutim tuluuuum!
