Iako su računala i pametni telefoni uveli revoluciju u način kako komuniciramo i pišemo, to jest tipkamo, istraživači ipak tvrde da je pisanje rukom kao vještina još uvijek više nego dobrodošlo.
U članku u "Teh Journal of Learning Disabilities" znanstvenici su analizirali na koji su način govorni i pisani jezik povezani s ocjenama u školi kod djece od četiri do devet godina, s i bez problema u učenju.
Prema riječima Virginije Berninger, profesorice edukacijske psihologije na Sveučilištu Washington, pisanje potiče um, a to pomaže djeci da obrate pažnju na pisani jezik.
U članku Laure Dinehart, profesorice za rano dječje obrazovanje na internacionalnom Sveučilištu na Floridi, objavljenom u "The Journal of Early Childhood LIteracy" piše da se dobar rukopis može povezati s dobrim ocjenama u školi jer je učiteljima lakše čitati.
Djeca koja se muče s pisanjem, svu svoju energiju troše na uredno pisanje slova, a ne na sadržaj toga što pišu.
Zanimljivo je da su djeca koja su dolazila iz financijski siromašnijih obitelji, a imali su dobru ranu grafo-motoriku, bolje prolazila u školi.
U istraživanju Karin James, profesorice psihologije i znanosti mozga na Sveučilištu Indiana, radili su s djecom koja još nisu znala pisati tiskanim slovima.
Mozgovi te djece su na slova reagirali kao na trokute, nisu ih mogli razlikovati.
Nakon što su djeca naučila pisati tiskana slova, dijelovi mozga koji su se "upalili", sličili su onima koji se aktiviraju kada čitamo.
No ono što je zanimljiv je to što pisanje na tipkovnici ne aktivira iste moždane procese.
Istraživanje provedeno na studentima pokazuje da oni koji su pisali rukom za vrijeme predavanja, su imali bolje rezultate na ispitima, nego oni studenti koji su tipkali za laptopima.
Prema riječima Dr. Berninger, djecu treba učiti da budu hibridni tipkači, to jest da znaju pisati i tipkati, a da ne gledaju u tipkovnicu.
