Studentica strojarstva Adriana Grdić, za Humans of FSB ispričala je svoju priču - o isprepletanju fakultetskog života i majčinstva. 

Naime, Adriana je na prvoj godini fakulteta ostala trudna. Isprva joj je to bio šok, bojala se negativnih komentara, nije znala kako će sve to ispasti, ali je na kraju sve ispalo i više nego dobro.  Kako joj je bilo studirati dok je trudna i kao mladoj majci, ispričala je za  Humans of FSB - ispovijest prenosimo u cijelosti:

"Stvarno je lijep osjećaj biti majka. No, isto tako, biti majka meni je osobno teže nego biti studentica strojarstva. Moram priznati da je spoznaja da sam trudna za mene bio šok. Bila sam tek na prvoj godini faksa, dok sam živjela na Savi. Sa svojim suprugom, tada dečkom, bila sam već pet godina u vezi i htjeli smo zajedničku budućnost, tako da nije bilo baš potpuno neplanirano. Ubrzo smo unajmili stan i počeli živjeti skupa.  

Kolege i profesori joj pomogli 

Isprva sam se silno bojala negativnih komentara. Naprotiv, gotovo svi su reagirali jako pozitivno, pa je i prvotna nevjerica u meni splasnula i pretvorila se u uzbuđenje i radost. Kolege su bili jako dragi i spremni pomoći, a profesorima zapravo nisam ni htjela previše pričati o tome kako mi ne bi popuštali zbog toga, izuzev nekih termina predavanja i vježbi. Posebno sam zapamtila jednog asistenta iz EK, koji mi je rekao doista lijepe riječi i ispričao o poznanicama koje su prošle kroz slične situacije. Cijelu tu godinu zapravo sam bila jako aktivna na predavanjima, a čak sam bila i demosica iz elektrotehnike.  

Učila je kad god je stigla

Nakon rođenja malene Leone, bilo je doista teško studirati, s tim da nisam željela predugu pauzu za oporavak da ne izgubim stalnost u učenju. Učila bih dok ona spava, a kućanske bih poslove obavljala dok je budna. Najgore je bilo kad sam tek bila krenula na predavanja. Svako malo bih trčala kući s faksa, često i plačući zato što nisam sa svojim djetetom, bojeći se da je gladna ili nešto slično. Koliko god mi se ubrzo fakultet učinio toliko nebitnim naspram nje, rekla sam samoj sebi da to želim kako bih sebi i svojoj obitelji osigurala bolji život. Kad je malo porasla, stvari su postale lakše. Franjo, moj suprug, stvarno je dobar otac, on nije neki tata koji je tu tek tako, već je u pažnji i postavljanju granica često bolji od mene. Česta je zabluda da djeca koja primaju previše pažnje postaju razmažena. Mislim da je razmaženost posljedica nedostatka pravila, a upravo je pažnja ključna za dobar odgoj. S djetetom treba provoditi vrijeme, razgovarati s njime i čitati mu. Djeca su ponekad toliko pametna, a mi ih često podcijenimo. Leona uvijek sluša priče, pamti, promatra, a često i oponaša. Zna biti zaista smiješna. Često govori da ide na faks, da sprema važan ispit, a dok ja učim, ona šara po bojanki.  

Ovo ne bi trebala biti tabu tema 

Žao mi je što se o situacijama poput ove moje ne priča dovoljno. Sve sam teške trenutke ostavila iza sebe i sretna sam što sam prošla kroz to. Zašto dijete ne bi odrastalo uz roditelja koji je student, koji se i sam razvija i stvara, što može samo pozitivno djelovati na dijete? Smatram da su dvadesete prirodne godine za majčinstvo, što je bio i razlog da se odlučimo za još jedno dijete. Sve se može, a uz malo organizacije se i hoće posložiti, a kad pogledam svoje dijete, osjetim nagradu i priznanje da sve radim kako treba", ispričala je Adriana. Intervju s Adrianom rađen je u ožujku 2020., netom prije prvih donesenih mjera Stožera civilne zaštite zbog epidemije koronavirusa. U međuvremenu je Adriana rodila i malenu Emili.