Od tri potporodica vampirskih šišmiša - obični vampir, bjelokrili vampir i češljozubi vampir - znanstvenici bi uvijek stavili okladu na običnog vampirskog šišmiša da će u slučaju nužde piti ljudsku krv. I događalo se to iako jako rijetko. No, novo saznanje im je otvorilo bezbroj novih teorija. Češljozubi vampir (Diphylla ecaudata) je ipak glavna "krvopija" koje je ljudi trebaju groziti.
Do saznanja su došli kada je Enrico Bernard sa svojim timom sa sveučilišta u Recifeu analizirali po 70 uzoraka izmeta kolonije tih vampira koji obitavaju u nacionalnom parku Catimbau. U 15 uzoraka su pronašli ptičji DNK što je inače normalno, no u tri su pronašli i ljudsku krv.
To je svakako bilo iznenađujuće za tim jer ta vrsta vampirskih šišmiša uopće nije prilagođena za hranjenje krvlju sisavaca.
Naime, češljozubi vampiri se, osim ptičjom krvlju hrane i krvlju kokoši, ali razlog čuđenju prelaska na ljudsku krv stoji u činjenici što se sastav krvi ptica i sisavaca uvelike razlikuje. Dok je ptičja krv puna vode i masti, krv sisavaca je gusta i puna proteina.
Prema tome, samo bi obični vampirski šišmiš fiziološki mogao imati koristi od krvi sisavaca. No, očiti razlog promjeni "menija" je zapravo - čovjek.
S obzirom na to da ljudi u tom naselju često love ptice, broj ptica je pao pa se vampirski šišmiši moraju nekako snaći. Lokalni ljudi žive siromašno i drže kokoši blizu sebe pa je to najvjerojatniji razlog zašto je vampir morao pronaći drugi izvor.
Trenutno je najveće pitanje znanstvenika kako će ovi vampirski šišmiši probavljati tu krv, a pritom se nameće još jedno: hoće li naizmjenične posjete ljudskog i životinjskog tijela dovesti do ekspanzije nekih nimalo bezopasnih bolesti kao što su bjesnoća ili razne vrste hantavirusa.
