Mnogima obično kihanje nagovještava malu prehladu. Ili ih zasmeta Sunce pa ih natjera na kihanje.

No, za Australku Julie Stonestreet, kihanje predstavlja veliki strah i još veću bol.

Naime, Julie pati od bolesti osteogeneze imperfecte, točnije, bolesti krhkih kostiju. U njenom slučaju, kihanje bi značilo lom rebara. Ova bolest znači da je i tijekom rođenja imala 14 slomljenih kostiju u svom malom tijelu te joj je tijelo prvih pet godina života bilo u potpunosti u gipsu.

"Ponekad se probudim iz sna i shvatim da sam slomila kralješke u snu jer sam se  samo okrenula na drugu stranu", priča Julie.

"Bila sam shrvana, užasno je bolno. Ukoliko sam negdje na večeri i ima puno ljudi,  trudim se kloniti situacija gdje ima pijanih ljudi."

Do svoje 10. godine, Julie je imala već 60 slomljenih kostiju, a do 25. je bila na 26 operacija u kojima su joj ugradili metalne šipke kako bi joj držali kosti.

"U ožujku sam slomila zdjelicu, rebra i kralješke odjednom nakon što sam pala iz  svojih kolica na poslu", prepričala je još jedan događaj.

Iako je njeno stanje iznimno teško, Julie ne dopušta da joj to kontrolira život. Bavi se humanitarnim radom, volontira te je kvalificirana profesorica - trenutno podučava studente turzima.

"Ljudi s nedostacima jednaki su kao i svi drugi. Moramo imati neke snove i golove, normalno je imati profesora koji je u invalidskim kolicima."

Uspjela si je čak ispuniti veliku želju pa je uspješno otišla na putovanje u New York.

Julie je, unatoč bolesti, potpuno neovisna. Sama kuha, čisti, pere pa čak i vozi svoj auto. Ponosna je što svoje studente uči, osim turizmu, i socijalnoj uključenosti za koju se nada kako će pomoći razbiti stereotipa o ljudima s poteškoćama na radnim mjestima.

"Uvijek im kažem: 'Jedina razlika između drugih profesora i mene jest što sjedim'!"