Mama me odgojila da budem borac za slobodu i svačije pravo na odabir, kao i da nikome ne radim ono što ne želim da se radi meni. Pa kako sam mlad i blesav radio svakojaka sranja, i napijao se, i podimio par puta, ukrao gumicu i dvije paštete, piškio po kontejneru i čak jednom pjevao borbene... Pred murijom. I nekako mi se u univerzumu poklopilo da bi za svaku napravljenu glupost uskoro bio kažnjen. Iz tog sam razloga s nepunih dvadeset zaklopio fino i Bibliju, i Kuran, i Budizam za početnike i odlučio da mi ne treba account između mene i Boga, odnosno da je stvarno prekrasna činjenica što svugdje po svijetu postoje nekakvi hramovi, ali da mi oni stvarno nisu potrebni da uspostavim vezu sa svemirom. Jer moja crkva nema krov - moja je crkva Zemlja.
Ne deklariram se kao heteroseksualac, nego to kažem ako me već netko pita, i nemam baš nikakvih problema ako mi je u društvu osoba koja voli i radi nešto različito od mog seksualnog uvjerenja, sve dok ne postane naporna i ne sili me da radim nešto što ne želim. Isto kao što ću odbiti seks sa ženom koja mi nije privlačna, ali joj neću reći da mi nije privlačna, nego ću se pristojno izvući, kao i što ću odbiti pokušaj upucavanja muškarca elegantnim uzmakom. Jer imam kućni odgoj i pristojnost, i samo zato što mi se netko ne sviđa, ili mi ne leži – neću skvičati protiv njega, upirati prstom niti ga gađati kamenjem. Velik je ovo Planet, ima mjesta za puno susjeda. Normalno, ako si širokogrudan, i ako si u životu pročitao nešto deblje od 24 sata utorkom. Ono, nervira me kad mi na svadbi skupo plaćen sako od maturalne večere probijaju špenadlom s ružmarinom i trobojnicom, pa svejedno ne pišem referendum protiv sestre od mladoženje...
Osobno poznajem jako puno ljudi, tako mi je pao grah da svi koji su me barem jednom negdje sreli vole popričati sa mnom, reći mi novi vic, koje su pivo popili i koju finu spaćku pojeli, a moje djevojke obično čupaju kose kad negdje izađemo jer nažalost ja zbog toga budem u prvome planu. Od sve te raje, kad u njih ubrojimo i prave frendove i frendice, tek nekih 5% ima love i staložen život, a isti toliki postotak i sređene, sretne i uredne brakove ili veze. Vremena su teška, dio moje generacije 1970. je pobilo, dio uništilo, većinu popljačkalo, sve je teže biti zadovoljan i malim, jer su nam i ono malo što smo imali u ovih 20 godina - oteli. I nikad nije bilo teže, uz život, održati i vezu, pogotovo zato jer je većina ljudi ispunila slobodno vrijeme flertovanjem preko kompjutera i mobitela, pa dolazi do potpune alijenacije.
Muževi i žene dolaze doma iscrpljeni nakon 12-satnih radnih dana, nemaju volje za seksom, pričaju samo o svojim problemima, dure se, gase svjetla nedojebani, preneseno i doslovno. Utjehu traže negdje drugdje, jer im je zajednički život postao predosadan, umjesto da pričaju – svađaju se, umjesto da odgajaju djecu – lupaju vratima i bježe iz kuće na piće, trač ili seks.
Jesu li ljudi pretrovani lošim i bolesnim medijima da gube volju za komunikacijom s najbližima? Je li moguće da su chatovi i facebooci pogodovali isplivavanju loših karaktera i posesivnih nesretnika na površinu? Jesmo li previše evoluirali i emancipirali da smo stvoreni za brak kakvoga danas promovira i propagira crkva? Je li itko svjestan da je Isus širio ljubav među svima, a ne samo njima? Ne znam, roditelji su mi s bakom na moru, moja se veza okrunjena predivnim sedmogodišnjakom raspala prije nego što je i započela, daleko sam od pojma obitelj. Nisam kompetentan da dijelim savjete, pa samo izbacujem iz sebe ono što me smeta ovih dana, i to random, a ne redom.
Netko tko mrzi svakoga tko je drukčiji od njega pokrenuo je nedavno peticiju u mom rodnom gradu i državi.
Potpisivali su, i potpise prikupljali mnogi samo zato jer im je svećenik tako rekao, ili su načuli da će im, ako ne potpišu, za koju godinu pederi i lezbe posvojiti djecu. Prvih par dana sam umirao od smijeha da tko to normalan može potpisati, sad me hvata jeza. Ali postignuta je barem jedna pozitivna stvar, kako je mudro napisao Ozren – sad imamo crno na bijelo spisak 500.000 homofoba, veliki dio njih površnih, lobotomiziranih, brzopletih, ali i ljudi koje je iz nekog razloga strah svijeta oko sebe, nekog zlodjela koje ih tišti, i onih koji žele ista pravila iz srednjeg vijeka – moj otac je platio da mi ti budeš žena, i sad ćeš mi služiti do smrti. Kao u onom popularnom stihu – i dok me varaš, s tobom lipo mi je... Pola milijuna onih koji su slučajnim iz neznanja ili otvorenim nepriznavanjem postojanja i suživota sa gej populacijom samo korak od drugih fobija. Gorih... Čuj, istospolni brakovi će iskorijeniti civilizaciju – preinteligentno.
Uvijek ću popričati s prijateljski raspoloženim pripadnikom gej populacije, u biti, zabole me je li on gej, Hrvoje Horvat Hrvatinić Hrc od stoljeća sedmog, Bantu bijelac, ili čovjek leptir, jer ljude treba cijeniti po onome što jesu, a ne onome kako i koga vole. I uvijek ću se zalagati da imaju pravo na izbor, kao što i ja želim pravo na svoj izbor. Neću nikada izađi na gej paradu, jer mislim da 80% takvih ljudi sasvim solidno živi u saborima, crkvama i na visokim funkcijama i bez galame, ali i da je u ovoj zemlji kraj toliko primitive i zadriglosti, to sasvim besmisleno, i da imamo puno pametnijih načina za trošenje novaca od tih stotinjak milijuna kuna za zaustavljanje ritma i života grada i plaćanje dnevnica policiji i zaštitarima. Ni ja ne mašem okolo da volim velike cice, a ne diram ih, niti nosam transparente da pomfrit deblja... Postoji i jedno neugodno iskustvo iz mog djetinjstva. Imao sam dvanaesetak godina i vraćao sam se u sumrak iz dućana, vješto potrošivši sitniš na Ledo od punča, i lijeno ga žderuć da mama doma ne bi skužila. Na putu prema kući, stao mi je na put neki lik u crnom, s čudnim cilindrastim šeširićem i pitao me koliko je sati. Kako mi je mama par puta ponovila ono o bombonima i strancima, promrmljao sam da ne znam. On je tada pokazao svoj ručni sat i rekao "Dal bum ti ja svoga, ak mi daš da te pofukam." Usr'o sam se ko kad su me na zadnjem ispitu skoro ulovili sa šalabahterom, ispalo mi je pola punča na pod, otrčao sam bezglavo doma, a stara je izletila sa sve svojih 158 centimetara i klompom u ruci, i još mi neko vrijeme nakon toga morala objašnjavati neke stvari za koje još nisam bio zreo. To da postoje bolesni agrasivni ljudi koji nanose bol drugima. I da postoje agresivni homoseksualci, baš kao što postoje i agresivni primitivci koji tuku i muče svoje najbliže, vrlo često i u samom braku, i često bez ikakvih sankcija, jer je premlaćene žene i djecu strah to priznati.
Nekad jer ih je strah da će ih monstrum ubiti, ali ponekad, nažalost, iz nevjerojatne činjenice - da ne bi selo o njima pričalo. I na toj rečenici se da povezati sve ovo što se danas događa. Idemo potpisati zato jer su potpisali rođaci, i rekao je netko glavni u ekipi, pop, kvartovski heroj, diler, netko... Klasični ovčarski sindrom – ajd, i ja ću kad su svi. Ljudi, treba se voljeti i poštovati svaku ljubav, a mržnju iskorijeniti, jel vi vidite kuda sve to vodi? Hoćete novi rat? Ja ga ne želim... Postoji i skustvo i s curom koja me lupila šakom, i jednom koja bi došla u tri ujutro i htjela se seksat kad ja nisam htio pa lupala po vratima, kao i iskustvo s heteroseksualcima, više njih, koji su me izmlatili na trgu jer sam imao dugu kosu, a njih je bilo deset pijanih... Ali sve se preživi, zapamti i oprosti, o tome je govorio Isus, ne o zatiranju traga nekom tko ne misli kao ti.
Umjesto da širimo ljubav, da se volimo i pustimo druge da se vole, većini je na prvome mjestu jal, kako je lijepo Merita negdje napisala – čuvaj se srpskog kurčenja i hrvatskog jala. O kako bi lijepo bilo kad bi moja mala zemljica postala dom onih koji brinu o drugima i ne zabadaju nos u tuđe dvorište, kada ih ne bi zanimalo tko koga ševi, nego tko je s kime sretan. Ono, domovina ljudi dobre volje... Prvi korak u tome je da priznamo razlike, jer koliko god se ljudi kroz povijest trudili uništiti sve što nije poput njih, uvijek bi to završilo porazom. Volite ljude, volite sebe, nemojte nasjedati širiteljima mržnje i proživite svoj vijek dostojanstveno. Tako malo imamo za proživjeti, 70-80 godina, i ako ćemo većinu vremena potrošiti na loše stvari – ni ne zaslužujemo da nam se događaju dobre. Ne mrzite nikoga, posvetite se više svojoj obitelji i ne zadirite u tuđe. Neka vas to probudi sljedećeg dana.
