Sve je počelo 2008. kada je Maggie pala u komu uslijed meningitisa koji je uzrokovao oticanje mozga. U bolnici je provela 100 dana, a za to je vrijeme potpuno izgubila sposobnost hoda i govora.
Iako se od tada Maggie dobro oporavila i nedavno je ponovno završila na košarkaškom terenu, najneobičnije u ovom slučaju je upravo ono što se odigravalo dok je bila u komi.
Dok su je roditelji i bolničko osoblje povremeno okretali u krevetu i prali, obitelj je došla na ideju da joj stave loptu u ruke i fotografiraju je. Nadali su se da će se jednom oporaviti i to je trebao biti humorističan način da joj prikažu da niti za vrijeme kome nije izgubila svoj identitet.
No, iznenadili su se kada je, još uvijek u komi, Maggie bacila loptu, baš kao što je to radila i na treningu košarke u svojoj srednjoškolskoj momčadi. Takvi periodi u kojima je mogla držati i bacati loptu trajali su od tri do deset minuta, a nakon njih ponovno bi pala u duboku komu.
To je ulilo nadu obitelji jer su mislili da će se možda po buđenju sjetiti i ostalih vještina, ali izgleda da joj je nakon kome u sjećanju ostalo samo poznavanje košarke, dok je hodati, čitati i pričati morala učiti iz početka.
Potpuno oporavljena Maggie sada može s punim pravom tvrditi da joj je košarka u krvi.
