Prije nego što završi u čaši, golem se posao već odradio u šampanjskom podrumu gdje deseci tisuća boca čekaju neku iduću, novu godinu, pažljivo položeni nakon prve fermentacije.
"Dodaje se kvasac i pjenušac odležava na kvascu dvije do tri godine, sve ovisi što želite postići. Nakon odležavanja, pjenušac ide na čišćenje i dobivamo kvasac u dno grla", objasnila nam je proizvođačica pjenušca Martina Tomac.
Kad se talog izvadi, u boci ostaje vrhunski pjenušac. Jedan je i izvorno hrvatski - pjenušac iz amfore.
"Pjenušac je rađen tako da je vino bilo šest mjeseci na maceracijci u amfori, nakon toga odležalo u drvenoj bačvi i napunjeno u bocu", kaže proizvođačica Martina Tomac.
Francuzi su izračunali - u jednoj se boci nalazi i do 250 milijuna mjehurića! Pravi se pjenušac ne mućka i s prosječnom cijenom od 100- tinjak kuna skuplji je od često korištenog, takozvanog gaziranog vina.
Hrvati ga popiju svega nekoliko decilitara godišnje. To namjerava popraviti vinska kraljica Lucija.
"Moj će cilj biti prenošenje mojeg znanja i ljubavi prema pjenušcima na ljubitelje tog veličanstvenog pića, isto tako i na one koji će taj iskričav užitak tek upoznati", kaže Lucija.
Još samo jedan savjet prije ponoći - pjenušac rashladite na šest do osam stupnjeva.
I pripazite, izračunalo se i to, čep leti do 40 kilometara na sat.
