Pogrebi sa striptizetama
Nema ničeg uzbudljivog u sprovodima – osim ako im ne prisustvuju striptizete. Cai Ruigong s Tajvana ocu je obećao da će mu na sprovod dovesti striptizetu ako poživi do stote. Tata, Cai Jinlai, koji je jako volio striptiz-klubove, umro je u 103. godini i imao sprovod kakav je zaželio. Ožalošćeni sin platio je 4.836 novih tajvanskih dolara (830 kuna) za 10-minutni striptiz oko tatinog lijesa.
U kineskoj pokrajini Donghai policija je uhitila grupu ljudi zbog organiziranja seksi zabave na pogrebu. Događaj se zbio na sprovodu jednog farmera, a stanovnicima te pokrajine sprovodi su pokazatelji statusnog simbola. Naime, ugled pokojnika je veći što je više ožalošćenih na posljednjem ispraćaju, a ostatak obitelji pratit će i više sreće u daljnjem životu. Stoga rodbina unajmljuje striptizete kako bi privukla gomilu i svi su, iako tužni, zadovoljni, jer je pokojnikova čast očuvana. Policija, kojoj se nisu svidjele scene polugolih djevojaka koje izvode seksi ples iznad pokojnikove glave, odlučila je ukinuti ovu praksu, te ponudila nagradu svima koji jave na kojem se sprovodu održava erotski show.
Pogrebi u Tana Toraji
Etnička skupina Toraje iz Tana Toraje u Indoneziji rođenja i sprovode smatra najvažnijim i najspektakularnijim događajima. Iako su danas većinom kršćani, zadržali su neka vjerovanja i tradicije. Smatraju da život počinje i završava u nebesima, a pokojnik će tamo dospjeti ako ima pošten sprovod. S obzirom da je to njima jako bitno, Toraje na sprovodima svojih najmilijih ne škrtare. Bude tu glazbe i plesa, ića i pića, a što je najvažnije, i puno gostiju. Budući da sve to jako puno košta, običaj je sljedeći – kada netko umre, njegovo tijelo ostaje u kući dok se ne skupe sredstva za pogreb kakav bi pokojnik trebao imati, što ponekad traje tjednima, pa čak i mjesecima. Na tijelo se pazi i održava ga se u dobrom stanju pomoću posebnih biljaka, a prema pokojniku se odnosi kao prema bolesniku. Kada obitelj prikupi novac, pogreb može početi. Na samoj pogrebnoj ceremoniji tijelo se ostavlja u špilji, a mnogi koji su posjetili ovu zemlju i prisustvovali pogrebu ostali su iznenađeni jer za vrijeme obreda nisu osjetili nikakav neugodan miris koji obično dolazi s mrtvim tijelom.
Pogrebna svečanost traje do 10 dana uz obilnu gozbu, zabavu i žrtvovanje velikog broja svinja i bivola koje bi pokojnika trebale sigurno otpratiti u zagrobni život.
Blještava smrt iliti dijamanti su vječni!
Ako vam je previše ovo što ste do sada pročitali, što ćete tek misliti o ovome! Američka kompanija LifeGem može pokojnike bez problema pretvoriti u sintetičke dijamante. Dovoljan je samo uvojak kose ili pepeo pokojnika, iz kojih se tada izvlači i obrađuje ugljik posebnim procesom. Dijamante se može birati po karatima, obliku i boji, pa se tako osim plave, crvene, zelene i žute, pokojnike može pretvoriti i u bezbojne dijamante. No, to nije sve, isto to možete napraviti i s posmrtnim ostacima kućnih ljubimaca.
Ideja se može činiti morbidna, no ovoj kompaniji posao cvjeta. Osim što se o njoj govorilo u raznim poznatim showovima, poput onog Jaya Lena, i što su čak i uvojak kose Michaela Jacksona pretvorili u 'nakit', mnogi ljudi koji su se odlučili na ovaj korak, priznali su kako im je dijamant najveća emocionalna utjeha.
Tko smo mi da sudimo?
Više o tome saznajte na http://www.lifegem.com/
Sablasni obiteljski portreti
Sablasno možda nije dovoljno snažna riječ kojom bismo ovo opisali. Iako i za to postoji, recimo to tako, opravdan razlog.
Za vrijeme vladavine kraljice Viktorije (1837.-1901.) pojavila se dagerotipija (izumitelj je Louis Jacques Daguerre), postupak fotografiranja pomoću srebrnih soli, koji je portretiranje učinio puno jednostavnijim i dostupnijim, što je bilo idealno za sve one koji nisu imali novca za portrete, a mogli su dugo i mirno pozirati, što je bilo neophodno za kvalitetnu fotografiju. Ova jeftinija metoda portretiranja potaknula je srednju klasu na čuvanje uspomena na svoje preminule, putem fotografija nazvanih Memento Mori (sjeti se da ćeš umrijeti). Fotografije nisu bile samo podsjetnik na ljudsku smrtnost, nego i uspomena na pokojnika, posebno kada su u pitanju djeca, čija je smrtnost u viktorijansko doba bila velika, pa je fotografija bila jedina stvar kojom se obitelj mogla prisjetiti njihovog izgleda. Učinak života na fotografijama pokušao se postići otvaranjem pokojnikovih očiju ili, u neuspjelim pokušajima, njihovim crtanjem na fotografiji, a nekima su se čak i rumenili obrazi.
Djeca su obično fotografirana spokojna na stolici, kauču ili u kolijevci, a nerijetko i s omiljenim igračkama ili majkom. Cvijeće je također bilo obavezan dodatak na ovim fotografijama.
Brrrrr...
Samomumificiranje, odnosno 'žive Bude'
Običaj sokushinbutsu, budističkih svećenika, smrt pretvara praktički u šalu. Praksa koja se najviše provodila u sjevernom Japanu mogla bi se nazvati vrstom polaganog samoubojstva, koje vodi do samomumificiranja, a cilj je nadilaženje klasične smrtnosti, kao i novi način sjedinjavanja s Budom.
Kada bi se svećenik približio 70-oj, počeo bi s posebnom prehranom, koja se sastoji od oraščića i sjemenki, u kombinaciji s rigoroznom fizičkom aktivnošću, kako bi mu se količina masti u tijelu svela na minimum. To traje 1.000 dana. Nakon toga svećenici, koji već nalikuju na žive kosture, 1.000 dana jedu samo koru drveta i korijenje, te počinju piti otrovni čaj od soka drveta urushi.
Sve to uzrokuje povraćanje, znojenje i još više isušuje tijelo, te truje organizam i čini ga nejestivim crvima. Patnik bi se tada smjestio u malenu kamenu komoru ukopanu u zemlju, u kojoj bi imao mjesta samo za lotus položaj. S ostatkom svijeta bio bi povezan još samo malim otvorom za zrak i zvonom, kojim je svaki dan zvonio kako bi dao do znanja da je još uvijek živ. Kada bi prestao zvoniti, uklonio bi se otvor za zrak, a grobnica zapečatila.
Nakon što prođe još 1.000 dana, grobnica se otvara i provjerava je li mumifikacija bila uspješna. Ako je svećenik bio uspješno mumificiran, odmah bi bio proglašen Budom i njegovo bi tijelo bilo prebačeno u hram kao 'izložak'. U većini slučajeva tijela bi bila raspadnuta, no bez obzira što ga tada ne bi proglasili Budom, svećenika su cijenili i divili mu se zbog izdržljivosti i predanosti. Iako je stotine svećenika pokušavalo, do danas je otkriveno svega dvadesetak mumija.
Na nesreću svih tih svećenika, znanstveno je dokazano da uzrok mumifikacije nije golema patnja koju su prolazili, nego velika količina arsena koju su u tijelo unijeli pijući vodu s izvora, misleći pritom kako ima ljekovita svojstva. Arsen je svojom toksičnošću držao podalje od tijela bakterije, mikroorganizme i crve, te tako spriječio njegovo raspadanje.
Fly me to the moon
I za kraj, da baš ne upadnemo sasvim u 'crnjak', jedan malo 'vedriji' način kojim možete odati počast pokojnicima. Napustiti zemlju kako bi barem na tren dotaknuli svemir, iskustvo je kojim se može pohvaliti svega nekoliko ljudi, dok su mnogi to sanjali. Celestis vam omogućuje da ostvarite snove svojih pokojnika, a usput im i na spektakularan način odate počast.
Više o tome saznajte na http://www.celestis.com/services.asp
Naime, ova kompanija šalje kremirane ostatke vaših najmilijih u svemir, u satelitskim kapsulama, i to u Zemljinu orbitu, na Mjesec, ili po želji, u duboki svemir, a u dodatnoj ponudi se nalazi i vraćanje ostataka na Zemlju.
Prethodne teme arti-201010200804006 arti-201010150670006 arti-201009280454006 arti-201010140787006
