Odvilo se to hladnog 3. prosinca 1992. godine. U svijetu telekomunikacija, koji se tada tek budio iz analognog sna, dogodio se trenutak koji će zauvijek promijeniti način na koji ljudi međusobno komuniciraju. 

Neil Papworth, tada 22-godišnji inženjer testiranja za tvrtku Sema Group Telecoms, sjeo je za računalo u Berkshireu u Ujedinjenom Kraljevstvu i poslao poruku koja se sastojala od samo dvije riječi: "Merry Christmas" (Sretan Božić).

Primatelj te povijesne poruke bio je Richard Jarvis, direktor tvrtke Vodafone, koji se u tom trenutku nalazio na božićnoj zabavi. Jarvis nije mogao odgovoriti. Njegov telefon, Orbitel 901, bio je tehnološko čudo tog vremena, no nije imao tipkovnicu za unos teksta. 

Štoviše, uređaj je težio nevjerojatnih 2,1 kilograma – što je otprilike težina dvanaest današnjih standardnih pametnih telefona. Iako tada nitko u prostoriji nije bio svjestan monumentalnosti tog trenutka, to je bio početak revolucije kratkih tekstualnih poruka, poznatije kao SMS (Short Message Service).

Od inženjerskog testa do globalnog fenomena

Zanimljivo je da Neil Papworth u tom trenutku nije osjećao da piše povijest. "Meni to uopće nije djelovalo monumentalno", izjavio je Papworth godinama kasnije. "Za mene je to bio samo još jedan radni dan u kojem sam trebao osigurati da softver koji smo razvijali godinu dana ispravno funkcionira." Sema Group se tada nadala da će se ovi kratki zapisi koristiti primarno kao usluga dojavljivanja (paging), a ne kao sredstvo masovne komunikacije.

Koncept SMS-a zapravo je nastao još 1984. godine, a razvili su ga Friedhelm Hillebrand i Bernard Ghillebaert u sklopu francusko-njemačke GSM suradnje. Oni su definirali i ključno ograničenje koje nas je pratilo desetljećima: 160 znakova. Hillebrand je do tog broja došao analizirajući duljinu rečenica na razglednicama i u teleks porukama, zaključivši da je to sasvim dovoljno za prijenos većine informacija.

Međutim, put do komercijalne upotrebe bio je spor. Proizvođači mobitela nisu odmah prihvatili tehnologiju jer su smatrali da su mobilni telefoni namijenjeni isključivo za razgovore. Tek je 1993. godine Nokia postala prvi proizvođač koji je u potpunosti podržao slanje SMS poruka na svojim GSM uređajima. No, pravi preokret dogodio se tek krajem devedesetih.

Kultura tipkanja i jezik kratica

U ranim danima, slanje poruka bilo je vještina koja je zahtijevala strpljenje. Prije pojave QWERTY tipkovnica na ekranima osjetljivim na dodir, korisnici su se morali oslanjati na numeričke tipkovnice. Kako bi napisali slovo "C", morali su tri puta pritisnuti tipku "2". Ovaj nezgrapni sustav, poznat kao "multi-tap", bio je spor i naporan.

Revolucija u brzini stigla je s izumom T9 (Text on 9 keys) sustava, koji je razvio Cliff Kushler, suosnivač tvrtke Tegic. T9 je omogućio prediktivni unos teksta, dopuštajući korisnicima da pritisnu tipku samo jednom po slovu, dok je softver pogađao željenu riječ. To je omogućilo generaciji mladih da razviju nevjerojatnu brzinu tipkanja, često bez gledanja u ekran, držeći telefon ispod školske klupe.

Foto: Abaca/abaca Press/profimedia

Ograničenje od 160 znakova i težina unosa teksta doveli su do stvaranja potpuno novog "jezika". Kratice poput LOL, OMG, te izbacivanje samoglasnika kako bi se uštedio prostor, postali su norma. Ovaj socio-lingvistički fenomen proširio se s mobitela na internet i postao sastavni dio digitalne kulture.

Prekretnica u popularnosti dogodila se 1999. godine, kada su telekomunikacijske mreže napokon omogućile slanje poruka između različitih operatera. Do tada ste mogli slati poruke samo prijateljima koji su bili na istoj mreži kao i vi. Nakon uklanjanja te barijere i uvođenja "pre-paid" bonova koji su se svidjeli mlađoj populaciji, SMS je eksplodirao.

Zlatno doba i dolazak konkurencije

Statistike iz tog vremena su zapanjujuće. U Velikoj Britaniji, kolijevci tekstualnih poruka, do veljače 2001. godine slalo se oko milijardu poruka mjesečno. Do 2010. godine, Međunarodna telekomunikacijska unija izvijestila je da se svake minute u svijetu pošalje 200.000 SMS poruka. Riječ "texting" (slanje poruka) službeno je ušla u rječnike kao glagol.

Međutim, tehnologija ne miruje. Pojava pametnih telefona, posebice nakon predstavljanja prvog iPhonea 2007. godine, te kasnije Android uređaja, donijela je nove mogućnosti. Aplikacije za razmjenu poruka putem interneta, poput WhatsAppa, Vibera i Facebook Messengera, počele su nuditi ono što SMS nije mogao: slanje slika, videa i neograničen broj znakova, sve to bez naplate po poruci, koristeći samo internetski promet.

Do 2012. godine, globalni volumen SMS prometa počeo je opadati u korist ovih aplikacija. Danas se procjenjuje da se putem WhatsAppa dnevno pošalje oko 100 milijardi poruka, što višestruko nadmašuje klasični SMS promet. Ipak, SMS nije mrtav. On je evoluirao.

SMS u modernom dobu: Sigurnost i marketing

Iako možda više ne koristimo SMS za svakodnevno dopisivanje s prijateljima ("Gdje si?", "Kasnim 5 minuta"), ova tehnologija je postala ključna infrastruktura digitalnog društva. Danas SMS služi kao pouzdan kanal za dvofaktorsku autentifikaciju (2FA) pri logiranju u bankovne račune ili email servise, za primanje obavijesti o dostavi paketa ili podsjetnika za liječničke preglede.

Unatoč svojoj dugovječnosti, klasični SMS ima svoje mane, prvenstveno sigurnosne prirode. Za razliku od modernih aplikacija kao što su Signal ili WhatsApp, SMS poruke nisu kriptirane "s kraja na kraj" (end-to-end encryption), što znači da su podložnije presretanju.

Telekomunikacijska industrija pokušava odgovoriti na to uvođenjem RCS (Rich Communication Services) standarda, koji modernizira klasično dopisivanje dodavanjem funkcionalnosti sličnih onima u aplikacijama za chat, no tranzicija je postupna.

Od jednostavne božićne čestitke koju je Neil Papworth poslao s glomaznog računala na još glomazniji telefon, do trilijuna poruka koje danas putuju svijetom u djeliću sekunde, tekstualna poruka ostaje jedan od najvažnijih izuma modernog doba.

Ona nas je naučila biti sažetima, povezala nas je na načine koje nismo mogli zamisliti i utabala put digitalnoj revoluciji koju danas živimo. Iako se tehnologija mijenja, potreba za brzom i diskretnom pisanom komunikacijom, koja je započela tog prosinca 1992., ostaje vječna.