U uspješnoj akciji potrage za velikim kitom u Velebitskom kanalu u kolovozu 2020., istraživači Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i Instituta Plavi svijet fotografirali su 17. kolovoza odraslu jedinku ispred Starigrada-Paklenice.
S obzirom da su se dojave o opažanju u području južnog dijela Velebitskog kanala (Ražanac, Vinjerac, Novsko ždrilo) nastavile i u rujnu, istraživači su ponovo izašli na teren s ciljem snimanja velikog kita dronom iz zraka radi analize veličine i zdravstvenog stanja te kako bi uzeli biopsiju kože za analizu DNK i kako bi napravili dodatne fotografije za identifikaciju.
Velikog kita pronašli su već u subotu, 5. rujna na samom ulazu u Novsko ždrilo. Kita su pratili oko dva sata u samom ždrilu kada je doplivao do novog Masleničkog mosta i vratio se u Velebitski kanal. Nakon izlaska iz ždrila, kit je otplivao u smjeru Vinjerca, a s obzirom da su mu zaroni trajali do 38 minuta istraživači su odustali od daljnjeg praćenja i snimanja. Međutim, pregledom snimljenih fotografija utvrdili su kako se ne radi o istoj životinji koja je u području boravila sredinom kolovoza već se radi o drugom kitu!
„Nakon što sam napravio prvu seriju fotografija išao sam provjeriti njihovu kvalitetu te sam već prvim pogledom primijetio kako su peraje prethodno fotografiranog i ovog kita različite. Naime kit kojeg su kolege fotografirale u kolovozu imao je veliki i vidljivi urez u samoj peraji dok ovaj kit urez nema. Također, i oblikom se peraje razlikuju“. kaže istraživač g. Jure Miočić-Stošić.
„Gotovo nevjerojatno, ali svega pola sata nakon ovog otkrića, dobili smo telefonsku dojavu građana koji su u Virskom moru opazili još jednog kita!“.
Time su fotografije potvrdile činjenice koje su dobili prikupljajući opažanja građana - da u sjevernom Jadranu borave najmanje dva velika kita.
Tijekom jutra 6. rujna istraživači su ponovo izašli na more te su istog velikog kita pronašli nešto sjevernije od samog Novskog ždrila.
„Osim što su mu zaroni trajali kraće, ovaj put veliki kit je bio zainteresiran za naše plovilo. U nekoliko navrata je na svega metar ispod površine po 4-5 minuta plivao uz naš brod. Tijekom jednog približavanja okrenuo se na bok te mu se jasno vidio gotovo bijeli trbuh“, kaže Grgur Pleslić, direktor znanstvenog programa Instituta Plavi svijet.
„Na tijelu kita vidjeli smo veći broj parazitskih rakova Penella sp., no procjenjujemo kako infestacija nije bila tolika da bi životinji predstavljala zdravstveni problem“ nastavlja Pleslić.
Doc. dr. sc. Draško Holcer, viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja napravio je biopsiju kože velikog kita.
„U nekoliko navrata kit je veoma polako plivao uz naše plovilo. Takva situacija povoljna je za uzimanje biopsije jer vam omogućava da životinju pogodite precizno ne riskirajući možebitnu ozljedu ili promašaj. Tijekom jednog takvog izrona uz plovilo uspio sam ispucati biopsijsku strelicu samostrelom i uzeti mali komadić kože za DNA analizu“, kaže dr. Holcer i nastavlja:
„Koliko znam ovo je prvo uspješno biopsiranje velikog kita u Jadranu. No prije desetak godina uspio sam uzeti biopsiju i sa grbavog kita koji je boravio u Piranskom zaljevu. Tada nam je ona pomogla utvrditi spol životinje. Ovaj uzorak odmah ćemo poslati kolegama u Nizozemsku koji trenutno rade populacijsko genetičko istraživanje velikih kitova Sredozemlja i Atlantika te se nadam kako će nam rezultati stići čim prije“.
Istraživači su snimili i nevjerojatne snimke velikog kita dronom:
Na snimci se vidi kako veliki kit lagano pliva uz plovilo. Kako bi dobili dojam veličine, uzmite u obzir daplovilo ima oko 7 metara!
Ovime su uspješno zaključena gotovo tri tjedna praćenja boravka velikih kitova u Velebitskom kanalu. U Plavom svijetu nadaju se kako će prikupljeni podaci pomoći utvrditi iz kog dijela Sredozemnog mora veliki kitovi dolaze u Jadran.
O cilju ovog istraživanja doc. dr. sc. Holcer kaže: „S obzirom da znamo kako veliki kitovi redovito borave u Jadranu i koriste otvoreno područje južnog Jadrana i Jabučke kotline, dugoročno naš je glavni cilj utvrditi kolika je važnost Jadrana za sredozemnu populaciju velikog kita. Da bi to mogli potreban nam je velik broj opažanja tijekom cijele godine. Kombinirajući podatke o opažanju s podacima o temperaturi mora, količini klorofila tj. organskoj produkciji, morskim strujama, dubini itd. moguće je izraditi modele koji mogu pomoći utvrditi važna područja za kitove i predvidjeti pojavnost životinja tijekom godine. Time želimo doprinijeti njihovom boljem razumijevanju te zaštiti i očuvanju.“
Veliki kit u Sredozemnom moru je ugrožena životinjska vrsta. Njihov broj sve je manji, a glavne prijetnje danas su im sudari s velikim plovilima koji uzrokuju teške ozljede, amputacije dijelova tijela i smrt te zaplitanje u ilegalne lebdeće mreže, svojevrsne zidove smrti, koje se unatoč zabrani još uvijek postavljaju u nekim dijelovima Sredozemlja.