Nedavno se na društvenim mrežama rasplamsala polemika o tome zašto pravoslavnom vjerniku na krštenju kum ne može biti netko katoličke vjere. U Pravoslavnoj crkvenoj zagrebačkoj općini pojasnili su kako je su takva crkvena pravila. Kum na krštenju je osoba koja jamči da će ga odgajati u vjeri crkve u kojoj se krsti.
Dodali su kako u praksi može doći do odstupanja, ali u iznimnim situacijama, npr. u ratnim okolnostima ili kada nigdje u blizini nema pravoslavnog svećenika, no da su takve prilike vrlo rijetke, piše Večernji list.
I Katolički Zakonik jasno propisuje koja svojstva mora imati kum. Navodi se da mora biti krizman i pričešćeni katolik i praktičan vjernik. Dobna granica je 16 godina. Kumovati ne mogu roditelji ili netko tko pripada drugoj crkvenoj zajednici.
''Krštenoj osobi “koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici” može se dopustiti da, “zajedno s katoličkim kumom”, bude ipak svjedok krštenja. Isto može učiniti katolik za osobu koja se krsti u drugoj crkvenoj zajednici'', izjavio je crkveni pravnik dr. Matija Berljak.
Dodao je da ''treba naglasiti da se ta zabrana ne odnosi na nekatolike istočnih crkava (pravoslavne)''.
''Precizirano je da izraz “communitas ecclesialis” ne isključuje istočne crkve koje nisu u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom (Acta Commissionis, Communicationes 5, 1983, str. 182). Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993., koji vrijedi za cijelu Katoličku crkvu, jasan je: on izričito dopušta da nekatolici istočnih crkava (pravoslavni) mogu biti pravi kumovi, a ne samo jednostavno svjedoci i piše: “Zbog tijesnog zajedništva koje postoji između Katoličke crkve i istočnih pravoslavnih crkava, slobodno je, iz opravdanih razloga, dopustiti da istočni vjernik zajedno s katoličkim kumom (ili katoličkom kumom) kumuje pri krštenju katoličkog djeteta ili odrasle osobe, pod uvjetom da je dovoljno osiguran katolički odgoj krštenika i da je taj kum prikladna osoba. Katoliku, ako je na to pozvan, nije zabranjeno kumovati na krštenju koje se vrši u istočnoj pravoslavnoj crkvi. U tom slučaju skrb za kršćanski odgoj spada u prvom redu na kuma (ili kumu) koji je član crkve u kojoj je dijete kršteno'', rekao je dr. Beljak.
