Jedan od ovogodišnjh dobitnika Nobelove nagrade za fiziku kazao je da je postojao i raniji svemir od našeg, a dokazi za njegovo postojanje i dalje se mogu proučavati uz pomoć crnih rupa, prenosi The Independent.
Tajne crnih rupa
Sir Roger Penrose iznio je ovu tvrdnju nakon što je dobio nagradu za nove nalaze u Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti i dokaz za postojanje crnih rupa.
Penrose tvrdi da je postojanje neobjašnjivih mrlja elektromagnetskog zračenja na nebu, poznatih kao "Hawkingove točke", zapravo ostatak svemira koji je prethodio ovom današnjem.
Riječ je o dijelu teorije svemira poznatijoj kao "konformna ciklička kozmologija". Naime, te bi mrlje trebale biti posljednji tragovi energije nazvani "Hawkingovo zračenje", a koji pomoću crnih rupa dolaze iz starijeg svemira.
Crne rupe su dio svemira gdje se tvar praktički urušila u samu sebe i gdje djeluje tako jaka gravitacijska sila da čak ni svjetlost ne može pobjeći.
Ovakav proces mogao bi se odvijati u središtu naše galaksije, a Reinhard Genzel i Andrea Ghez, znanstvenici koji su podijelili Nobelovu nagradu s Penroseom, ponudili su najuvjerljivije dokaze o supermasivnoj crnoj rupi sred Mliječne staze.
Ne postoji samo jedan Veliki prasak
Postoji mogućnost da je period u kojem crna rupa potpuno ispari traje duže od starosti našeg svemira, pa ga je stoga nemoguće procijeniti.
"Tvrdim da postoji zapažanje Hawkingova zračenja. Veliki prasak nije bio početak. Bilo je nečega prije Velikog praska i to je nešto što će se dogoditi i u budućnosti", kazao je Penrose.
"Naš svemir se neprestano širi, a sva masa u njemu propada. U ovoj mojoj ludoj teoriji ta daleka budućnost postaje Veliki prasak nekog drugog eona. Stoga je naš Veliki prasak započeo nečim što je bila daleka budućnost prethodnog eona. Dakle, crne rupe, slične današnjima bi isparavale 'Hawkingovo zračenje' i proizvele bi točke na nebu koje smo nazvali 'Hawkingove točke', rekao je Penrose.
Dodao je da trenutno vidimo te točke koje imaju promjer i do osam puta veći od Mjesečevog te je riječ o ugrijanim predjelima u svemiru.
Navodno postoje poprilično dobri dokazi za najmanje šest takvih točaka. Ipak, brojni kritičari se baš i ne slažu s ovom teorijom te smatraju da postojanje određene vrste zračenja iz tih crnih rupa ipak treba dodatno potvrditi.
Ne uzimamo ih previše ozbiljno
Još jedan dio teorije koji je naišao na skepsu jest činjenica da ako svemir, koji je u jednom razdoblju svojeg postojanja beskrajno velik, u drugom razdoblju postane beskrajno malen, to onda znači da sve čestice gube svoju masu kako svemir stari.
Prema uvriježenoj teoriji iz kozmologije, svemir je nakon Velikog praska doživio kratko širenje što bi otklonilo nepravilnosti u strukturi svemira.
Penrose je na to odgovorio kazavši da su crne rupe u matematičkim izračunima također bile odbačene dok njihovo postojanje nije potvrđeno u stvarnosti.
"Ljudi su u to vrijeme bili vrlo skeptični, trebalo je puno vremena prije nego što su crne rupe prihvaćene. Mislim da se njihova značaj cijeni samo djelomično", kazao je Penrose.
