Zašto ljudi ubijaju jedni druge već stoljećima zaokuplja filozofe, sociologe i psihologe, a u petak je tim znanstvenika koji su tom vječnom pitanju pristupili s aspekta evolucijske biologije zaključio da je ljudska nasilna priroda djelomično naslijeđena od predaka i da smo po tome slični ostalim primatima.
Jesmo li prirodno nasilni, kao što je u 17. stoljeću zaključio engleski filozof Thomas Hobbes ili na naše ponašanje više utječe okolina što je kao teoriju postavio Jean-Jacques Rousseau stoljeće kasnije?
Čini se da je smrtonosno nasilje "duboko ukorjenjeno" u liniji naslijeđivanja kod majmuna i Homo sapiensa, napisali su znanstvneici u časopisu Nature.
To pokazuje da "stanovita razina nasilja kod ljudi proizlazi iz njihova položaja u posebno nasilnom kladu sisavaca".
Klad je biološki pojam za skupinu organizama koji potječu od zajedničkog pretka.
Španjolski istraživači analizirali su podatke o više od četiri milijuna smrtnih slučajeva kod 1024 postojećih vrsta sisavaca, kao i kod više od 600 ljudskih zajednica od kasnog Kamenog doba prije oko 50.000 do 100.000 godina do danas.
Posebno ih je zanimao udio nasilnih smrti koje su počinili pripadnici iste vrste - kod ljudi je to bio rat, ubojstvo, infanticid, pogubljenje i ostali oblici ubojstva s predumišljajem.
Također su tragali za sličnostima između vrsta s istim precima, kako bi procijenili koliko su ti preci bili nasilni i rekonstruirali povijesno kretanje stope rodovskih ubojstava.
Znanstvenici su zaključili da su kod sisavaca međusobna ubojstva bila uzrok smrti u 0,3 posto slučajeva.
No, što se tiče pretka svih primata, glodavaca i zečeva ubojstva su činila 1,1 posto svih smrtnih slučajeva, a 2,3 posto kod njihovih nešto kasnijih predaka.
Do vremena kada se prije 160.000 i 200.000 godina pojavio predak današnjih ljudi, stopa je bila oko dva posto, slična onoj kod ostalih primata, zaključili su znanstvenici.
"To znači da su ljudi filogenetički naslijedili sklonost nasilju", napisali su u znanstvnom članku.
Filogenetika je znanost koja proučava genetske odnose između vrsta, prikazane na tzv. evolucijskom stablu na čijem je dnu primordijalni predak iz kojeg su se razvili svi organizmi.
Suautorica studije Jose Maria Reyes kaže kako podaci pokazuju da postoji "evolucijska komponenta ljudskog nasilja, ali da to nije jedina komponenta".
Ta komponenta nije samo genetska i na nju "najvjerojatnije" utječu pritisci iz okoliša za preživljavanjem, smatra ona.
"Zapravo, čini se da je društveno ponašanje i teritorijalnost, dva bihevioralna svojstva svih predaka Homo sapiensa, pridonijela stopi smrtonosnog nasilja koje su ljudi naslijedili", rekla je.
Komentirajući studiju, Mark Pagel sa sveučilišta Reading rekao je da ona "nudi dobar temelj za tvrdnju da su ljudi nasilniji od prosječnih sisavaca".
No, studija je također pokazala da su ljudi u stanju oblažiti te tendencije, kaže on. "Stopa ubojstava u modernim društvima u kojima postoji policija, pravosuđe, zatvori i snažni kulturološki stavovi protiv nasilja, s oko jedan na 10.000 smrtnih slučajeva (ili 0.01 posto), 200 je puta manja nego što bi bila s obzirom na naše genetiku", napisao je Pagel.
"Hobbes je zadao težak udarac Rousseau, ali nije ga baš nokautirao", dodao je.
