Više od tri desetljeća proveo je iza volana gradskih autobusa, a posljednjih devet brinuo je o prijevozu putnika iz Mas Saura, središta smještenog zapadno od centra Barcelone.
Kada se prije tjedan dana probudio i otišao u svoju posljednju smjenu, nije mu bilo na kraj pameti da će u mirovinu otići doslovno u suzama. A zaplakao je kada je vidio sve te ljude kako ga čekaju na jednoj od postaja, desetke susjeda koji su se okupili samo zato da mu kažu hvala.
Eto, tako glasi priča Quica Álvareza Garcíje, vozača autobusa toliko omiljenog među građanima da je rastanak uz pljesak, skandiranje i zagrljaje bio jedina opcija.
Inače, Quico Álvarez García je u svom mobitelu imao osamdesetak telefonskih brojeva stanovnika tog područja i nikad mu nije bilo teško nekoga pričekati ili napraviti kakvu drugu uslugu.
"Znali smo ga zvati i moliti da ga pričeka još koju minutu kada bismo kasnili. I bio bi uvijek na postaji, čekao da stignemo. A starije i nemoćnije sugrađane je znao razvoziti do ulaznih vrata njihovih domova kako ne bi morali hodati od postaje. Uvijek smo silno cijenili taj njegov humani pristup", izjavio je Joni Sahunt, jedan od žitelja Mas Saura.
