Starci su mi bili na moru, gajba prazna k'o džepovi, ali loše rakije za putnike namjernike taman tol'ko kol'ko treba. Čak se i kokica našlo, premda sumnjivog datuma umiranja. Uključili smo Eurosport jer je na njemu trebao biti pušten razlog ranijeg bijega iz diska – prijenos, uz biatlon i trčanja na 10.000 metara, najdražeg sporta moje škvadre, skijaških skokova.
Da se razumijemo, obožavali smo kao i svi mladi i nogomet, i plakali zbog Dražena, igrali odbojku i štošta, ali skokovi su bili nešto neopisivo. Kakvi luđaci, hrabri Slovenci, pijani finski tinejdžeri, brkati Poljaci. Ma ludilo! Kasnije smo čak i redovito krenuli na letove u prelijepu dolinu Tamar u kojoj se smjestila Velikanka – Planica, ali to je materijal za neku drugu priču. Naime, skokovi iz japanskog Sapora, zbog guste magluštine, snijega i općenito kijameta, te su večeri ipak bili odgođeni. I dok bi nekad prazninu na domaćoj televiziji režiser ispunio Gusztavima, Mariolinima ili reklamom za Super s karamelom, Eurosportov je šef stavio – snimku curlinga.
http://www.facebook.com/plugins/likebox.php?href=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fpages%2FRibafish-Domagoj-JakopoviÄ%2F206467726048050&width=596&colorscheme=light&show_faces=false&border_color=%23fff&stream=true&header=false&height=550&locale=hr_HR
Ribafish na fejsu
Molim? Četiri tipa koji guraju neke kegle, krvnički metu ispred njih, nosom dodiruju led, urlaju jedni na druge, a sve to gleda puna dvorana urlajućih navijača?! Koji penis?! Pogledavali smo se u čudu, iako smo bili čuli za curling, ali ovako nešto zabavno dugo nismo vidjeli. Usput smo se tako dobro sprdali da smo počeli izmišljati imena našem klubu za koji tog trenutka nismo imali ni najmanje nade da bi ikada mogao ugledati svjetlo dana. Redali su se nazivi poput Curlovačko, Keglewitch, Inje, Sahara, preko Ledofila, Lederčina, Četveroleda, Neradničkog i Crvenih Mundira, da bi preglasavanjem pobjednikom bio proglašen – Čudnovati Čunjaš.
Poznat po tvrdoglavosti i egotripu, trznuo sam sutradan frenda koji je predsjednik plivačkog kluba i prepravio njegov statut PK Novi Zagreb, žicao frendicu crtačicu Sonjecku da mi nacrta maskotu te frendicu dizajnericu zamolio da to prebaci u neki program za žig. Puno procedure, birokracije, štambilja i biljega, kasnije je osnovan Curling klub Čudnovati Čunjaš, koji se uskoro priključio i Hrvatskom curling savezu. Zahvaljujući entuzijastima iz CK Zagreb, koji su opremu (osim one koju su sami ispilili i zalijepili!) kupili na kredit, prvo smo kamenje zakotrljali oko ponoći na kopiji profesionalnog leda i s krugom od svjetla umjesto meta. Bio je kraj 2004. godine i svi smo se vidjeli u reprezentativnim dresovima, na olimpijadama i sa seksi obožavateljicama pod nogama.
Sedam godina kasnije, situacija u hrvatskom curlingu je bolja, ali ne pretjerano. I dalje treniramo nedjeljom u 22.00 na klizalištu Zagrebačkog velesajma, ono isto kamenje kotrljamo i dalje, ali sad već ima sedam klubova i osamdesetak registriranih igrača. U Slavonskom Brodu se polako, ali sigurno grade dvije specijalne staze za curling u dvorani, a u istom se gradu, domu CK Legija, održava i jedini turnir u curlingu u Hrvatskoj. Naime, kako u nas nema pravog leda (ne, ni iza hokejaša ni nakon rolbe se ne može curlat, potrebna je specifična, višednevna priprema leda i posipanje specijalnom kemikalijom te struganje vrha skalpelom), prvenstvo Hrvatske se održava u Budimpešti. Da, skupo je, ne pitajte… A Brođanima kapa do poda. Već par godina tu jednu subotu dok ima leda na otvorenom klizalištu naprave mete, urede staze kako najbolje mogu i potjeraju nesretne hokejaše i klizače. I dođe naših pet minuta, uz rakijicu, kuhano vino, tople kobase i pehar u vidu kutije domaćih čvaraka. To su sportaši! Naravno, na prvenstvu smo potpuno ozbiljni, ali samo je jedan Brod!
I tako jedna mala šačica ušuškane raje već godinama uporno putuje svake godine u nadi da će osvojiti prvenstvo u ovom olimpijskom sportu koji je po gledanosti u Kanadi odmah iza hokeja (tri i pol milijuna registriranih igrača), a u Škotskoj iza nogometa. Smrzavamo se, padamo poput Bambija, odustajemo, posustajemo, bivamo malo zadnji pa malo pri vrhu… I općenito se ne damo. Volimo to boćanje na ledu, savladali smo rječnik i odguravanje, metemo kao Cento Gradi od Kirbyja, veselimo se sitnicama koje prate one koji si nađu ovakav hobi da im uljepša slobodno vrijeme…
I tako, dok ovoga vikenda Čudnovati Čunjaši osvajaju svoj treći trofej Klasije Open na brodskom gradskom klizalištu (šatro, slabi smo ove sezone), a vi ne budite lijeni i naletite na pokoji trening nedjeljom, jer možda se upravo u vama krije talent za ovu genijalnu igru starih Skandinavaca i sjevernjaka. Još kad bismo Bandija nagovorili da nam sagradi miću dvoranicu, ma kontejnerčić, gdje bi nam bio kraj. Ovako ću kao Fak morat potpisat za Sloveniju! Ribo, Fače!
I, naravno, Čunjaši i ove sezone regrutiraju mlade snage, takozvane Čune, te čirlidersice i igračice Curling Darling, pa vi navalite. Jednog dana kad ćete na Olimpijadi u Sarajevu 2030. vidjeti moju malenkost dok primam medalju od Janice Kostelić – možda se i sjetite ovih redova… Pratite me i na Facebooku i – vidimo se! Mi Čunjaši!!!
