Epidemije su harale i prije korone, a za Veliku Britaniju ostat će zapamćena kolera koja se javila sredinom 19. stoljeća. Ipak da su se ljudi onda slično ponašali kao i danas, odlučila je dokazati i jedna povjesničarka, prenosi IFLScience. 

Temza je postala zahod

Od 1780. pa sve do 1860. stanovništvo Londona naraslo je s nešto više od 750.000 na više od tri milijuna ljudi. Kanalizacijski sustav nije bio dobro prilagođen tom rastu, prvenstveno zato što ga do 1856. nije niti bilo, a do 1866 nije bio proširen po gradu. 

U godinama kada je stanovništvo rapidno raslo glavni gradski otpad od fekalija odlagao se u Temzu ili ponekad u jame u blizini gradskih izvora pitke vode. U osnovi, gradska rijeka, iz koje je dolazila pitka voda i u kojoj su se ljudi kupali, postala je zahod. 

Osim nesnosnog smrada koji se širio gradom, Parlament je reagirao i na česta izbijanja zaraznih bolesti, od kojih je glavna bila kolera. 

Teorije zavjere iz 19. stoljeća

Trebalo je proći dosta godina prije nego što se ustvrdilo i dokazalo da s radi o bolesti koja se prenosi vodom i to kada je znanstvenik John Snow dokazao da je zagađeni bunar uzrokovao 500 smrti od kolere i o u samo deset dana. 

Prije toga nagađalo se o raznim teorijama zavjere poput one da je kolera Božja kazna i da se pojavljuje samo među siromašnima. 

Iako je od te epidemije prošlo jako puno godina, povjesničarka Judith Flanders nedavno je objavila niz jezivih paralela u između kolere i pandemije Covida-19 kada je riječ o ponašanju ljudi.

Bolest ne postoji, smrtnost je manja

"Bilo je nereda povezanih s kolerom u mnogim većim gradovima tijekom proljeća i ljeta 1832. godine. Siromašni su ljudi počeli sumnjati u postojanje bolesti vjerujući da je to plod mašte vladajućih- osmišljen kako bi se siromašne slalo u bolnice te da bi se na njima provodili pokusi ili da se smanji broj stanovnika", piše u jednoj povijesnoj knjizi, istaknula je Flanders.

Poricanje bolesti nije bilo prisutno samo među neobrazovanima, a kolera se znala pripisivati i uobičajenim crijevnim problemima koji se događaju svake godine uz argument da je smrtnost tijekom izbijanja kolere bila manja nego što je to uobičajeno. 

Flanders je naglasila da je vlada u to vrijeme, ili barem Oxfordski zdravstveni odbor, krivnju za epidemiju prebacivala na obične ljude, radije nego da prihvati svoje pogreške.