Neobično prijateljstvo između Turčina i labudice traje desetljećima, točnije 37 godina.
Umirovljeni poštar Recep Mirzan zatekao je labudicu Garip u praznom polju 1983. godine kada se vozio s prijateljima u automobilu. Smjesta su ju uzeli sa sobom kako bi ju zaštitili od predatora i jer su shvatili da joj je slomljeno krilo. Držali su ju u autu do poslijepodneva kada ju je Recep odnio svojoj kući, koja je postala labudičin dom.
Od tada su ovi neobični prijatelji nerazdvojni. Garip prati Recepa dok obavlja poslove na farmi i tijekom večernjih šetnji.
"Volim životinje pa sam rekao prijateljima da ću ju uzeti sa sobom doma jer bi u suprotnom postala lak plijen za lisice", rekao je Garip prisjećajući se dana kada ju je pronašao.
"Navikli smo se jedno na drugo, nikad se nismo razdvojili", dodao je.
Izabrao je ime 'Garip' koje u turskom označava one koji nemaju sreće. Nakon što joj je krilo zacijelilo, labudica je ostala s Mirzanom, a sprijateljila se i s mačkama i psima u okolici. Dane provodi uglavnom izvan svoje nastambe u dvorištu i nikada nije pokušala pobjeći s Mirzanove farme.
Udovac bez djece tvrdi da je Garip izabrala ostati uz njega te da ju smatra svojom kćeri.
Život s čovjekom očito je godio labudici budući da je njihov prosječni životni vijek u divljini 12 godina, no u zaštićenom okruženju mogu doživjeti i preko 30 godina.
