Iz Petrinje nam stiže i dobra vijest, održano je prvo vjenčanje nakon potresa. Skromno, u krugu obitelji, i naravno pod sveprisutnim epidemiološkim mjerama.
Zavjete u crkvi razmijenio je mladi par Perković koji upravo u Petrinji nastavlja graditi svoju budućnost.
Hoćete li u ovoj crkvi obećati pod punom sviješću da ćete jedno drugo ljubiti, poštivati sve dane živote svoga?
I obećali su... Te su mladi Petrinjci, 21-godišnja Katarina i 22-godišnji Marin, zakoračili u novi, zajednički život..
"Konačno je prošla trema. Sad je sve u redu. Znači bilo je dosta treme? Je, je, ali dobro. Sve u redu sad", kazala je mladenka Katarina Perković.
"Super, šta da kažem? Odlično! Jesi imao tremu, jesi bio uzbuđen? Pa mislio sam da će biti, ali nije, dobro je bilo. Možda zato što je prvi puta. ha ha", dodao je mladoženja Marin Perković.
Uzbuđeni su bili i njihovi roditelji...
"Pa evo, presretno. Mada je u ovim okolnostima, baš i nisam potpuno sretna, ali dobro je", kaže mladenkina majka Marinka Gluvić.
"Da se vole, ljube, paze i to je najbitnije u životu. Da gledaju nas, kako tata i ja, tako i oni", dodala je mladoženjina majka Marica Perković.
Savjet je za mladence imala i baka:
"Da imaju potomstva ko i baka. Koliko ima baka? Osmero. Osmero? Samo osmero, ha ha...", poručila je baka Ana Milčić.
Prije ceremonije - uljepšavanje, gdje nam je Katarina otkrila detalje.
Marina zna još od djetinjstva, a da odu na kavu - nagovorila ju je njena majka prije četiri godine. I od tada su zajedno, dok su same zaruke pale početkom prosinca, samo nekoliko tjedana prije razornog potresa.
"Trebali smo ići na večeru, trebao me iznenaditi, ali nije uspio jer sam našla prsten, jer sam saznala ranije. Tako da se sve doma izdogađalo na kraju", kazala je Katarina.
Nije puno dvoumila tko će joj biti kuma:
"Još prije kak smo živjele skupa, uvijek je govorila da će se njih dvoje vjenčati, da je to to. I onda mi je samo formalno rekla kad je vjenčanje i pitala me za kumu, pa sam baš bila sretna", rekla nam je kuma Sara Lovreković.
Trenutačno su kod Marinovih roditelja, a plan im je izgraditi svoju kuću, u rodnoj Petrinji:
"Pa, s obzirom na to da smo tu odrasli i da su nam tu i roditelji nismo imali kuda dalje ići, jer srce vuče tamo gdje su svi", jasno će mladenka Katarina.
Isto razmišlja i Katarinina prijateljica, mlada vlasnica kozmetičkog salona:
"Ovdje ostajem, tu mi je najbolje i nekako tu sam se snašla i uopće se ne vidim negdje drugdje", jasno će kozmetičarka Elena Babić.
A Katarini i Marinu ovdje će na ljeto stići kruna njihove ljubavi, djevojčica Mija Vita. I dok koračaju ulicama razrušenog grada, upravo ova mlada obitelj daje tračak nade, da za Petrinju dolaze - bolji dani.
