Po podacima stručnjaka koji sastavljaju Crveni popis ugroženih vrsta, otprije se ugroženima smatralo više od stotinu životinja do kojih je bilo nemoguće doprijeti, a sada će ih znanstvenici svrstati u kategoriju "pred istrebljenjem" ako se uskoro ne poduzmu potrebne mjere.
Znanstvenici su osmislili novu metodu evidencije ugroženih vrsta koja se temelji na sofisticiranim statističkim modelima čija je svrha procijeniti status vrsta za koje nema dovoljno podataka.
Među tajanstvenim vrstama za koje se smatralo da su izložene visokom riziku od izumiranja je ptica Lewinia mirifica iz obitelji barskih pjetlića, koja se rijetko pronalazi na Filipinima te Williamsonov jelen koji potječe s Tajlanda. Među njima su i stotine životinja koje su se ranije smatrale sigurnima, poput crvenogrudih papapaja ili etiopskog prugastog miša, a vjerojatno će također biti svrstane na popis ugroženih.
"Izneseni podaci upućuju na potrebu hitne ponovne procjene trenutačnog statusa životinjskih vrsta na Crvenom popisu", kaže dr. Luca Santini, ekolog s nizozemskog sveučilišta Radboud koji je vodio istraživanje.
Među aktualnim metodama koje pri sastavljanju popisa koristi Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) je uključenje specijaliziranih znanstvenika koji na dobrovoljnoj bazi procjenjuju status divljih životinjskih vrsta.
Pri evidentiranju ugroženosti životinja koriste pet kategorija koje se kreću od one "u najmanjoj opasnosti" do "kritično ugroženih".
Često su podaci što ih prikupe znanstvenici loše kvalitete jer su zastarjeli ili netočni, većinom zato što nitko dosad nije precizno proučio određene životinjske vrste koje žive u vrlo udaljenim i teško pristupačnim područjima. Zbog toga se neke vrste pogrešno klasificiraju ili se uopće ne procjenjuju pa se o njihovu statusu vrlo malo ili gotovo ništa ne zna.
IUCN-ov Crveni popis je popis ugroženih biljnih i životinjskih vrsta utemeljen 1963. godine. Najsveobuhvatniji je svjetski popis takve vrste. Obuhvaća globalni status zaštite biljnih i životinjskih vrsta. Sastavljen je u skladu s točnim kriterijima radi vrednovanja opasnosti od izumiranja tisuća vrsta i podvrsta. Ovi kriteriji su relevantni za sve vrste u svim dijelovima svijeta.
U suradnji s vodećim svjetskim znanstvenicima koji proučavaju ptice i sisavce za IUCN, dr. Santini je osmislio novu strategiju koristeći dodatne podatke kako bi postigao sveobuhvatnije rezultate.
To uključuje informacije o prostorima na kojima životinje obitavaju i njihovoj sposobnosti da se prilagode ugroženom staništu. Pritom je važno evidentirati goleme dijelove životinjskog i biljnog svijeta koji su još uvijek nepoznati.
Dr. Santini se nada da će se nova strategija iskoristiti kao sustav ranog upozoravanja te ukazati na vrstu koja zahtijeva hitnu pozornost.
Rezultati koje će znanstvenici upotrijebiti da bi upotpunili tradicionalne metode IUCN-a objavljeni su u časopisu Conservation Biology.
