Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) izvijestila je u subotu da je više od polovice vrsta morskih pasa i raža Sredozemnog mora ugroženo te upozorava kako je to signal propadanja Sredozemnog mora.
"Više od polovice vrsta morskih pasa i raža Sredozemnog mora ugroženo je, a gotovo trećina njih lovi se do razine izumiranja. Zabrinjavajuće stanje morskih grabežljivaca jasan je signal ukupnog propadanja Sredozemnog mora, čiji je divlji svijet desetkovan prekomjernim izlovom", stoji u izvješću WWF-a objavljenom uoči Dana svjesnosti o morskim psima, 14. srpnja.
Novo izvješće WWF-a "Morski psi u krizi: poziv na akciju za Mediteran" pokazuje da su neodrživ te ponekad nezakonit ribolov doveli u opasnost opstanak morskih pasa i raža u cijeloj regiji. Nedostatak upravljanja i provedbe, loše vođena tržišta te nedostatak podataka i znanja, situaciju čine još gorom, ocjenjuje ta organizacija.
Voditelj morskog programa u WWF Adriji Danijel Kanski upozorio je da zbog neodgovornih ribolovnih praksi morskim psima Mediterana prijeti izumiranje.
"Njihov nagli pad je najozbiljniji signal stanja našeg mora i rezultat je neodgovornih ribolovnih praksi, za što su odgovorne sve zemlje. Morski psi su bili dio našeg mora i kulture tisućama godina. Ukoliko želimo osigurati njihovo postojanje u budućnosti, trebamo djelovati jako brzo“, rekao je Kanski.
U izvješću je navedeno da je prelov najveća prijetnja mediteranskim morskim psima i ražama, na što utječu sve vrste ribolova, te da dvije mediteranske zemlje prednjače po ulovu morskih pasa: Libija (4.260 tona) i Tunis (4.161 tona).
Ove zemlje izvještavaju oko tri puta više od Italije (1.347 tona) i Egipta (1.141 tona). Neke se vrste ciljano love te za njih postoji tržište, dok je veći dio uhvaćen kao prilov (neželjeni ulov) i bačen natrag u more kako bi uginuo. Više od 60 vrsta zabilježeno je u kočama, dok u nekim područjima morski psi i raže predstavljaju više od trećine ukupnog ulova parangala, stoji, među ostalim, u izvješću WWF-a.
Navodi se da su goleme količine ulovljene plutajućim mrežama koje su ilegalne, a kritično ugrožene velike bijele morske psine love se i plivaricama. Značajan dio ulova malih gospodarskih ribolova koji koriste mreže stajaćice također čine morski psi i raže, dodaje se u izvješću WWF-a.
Problem je i plastika i prijevare
Osim ribolova, druge prijetnje sve više pogoršavaju ukupno stanje morskih pasa na Mediteranu. Među njima je, upozorava se, plastični otpad kojim se morski psi hrane zamijenjujući ga za hranu ili se pak u njega zapliću, što može uzrokovati smrt. Nadalje, kako se navodi, problem predstavljaju i prijevare: DNK testiranje pokazalo je da mnogi potrošači koji misle da jedu mediteransku sabljarku, zapravo jedu ilegalno meso morskog psa. To ima i zdravstvene rizike za potrošače, zbog razine žive koja je daleko iznad sigurnih zakonskih ograničenja u nekim vrstama morskih pasa.
Morski psi su posebno ranjive životinje i bore se za svoj
oporavak. Sporo rastu, kasno sazrijevaju i nakon dugog razdoblja
skotnosti daju malo mladih, što znači da prekomjerni ribolov može
uništiti zalihe koje se onda ne mogu regenerirati. To je nešto
što se događa diljem Mediterana i predstavlja veliki problem,
ocjenjuje WWF.
„Zaista nemamo vremena za gubljenje“, istaknuo Kanski.
„Želimo surađivati s ribarima i vladama kako bismo poboljšali
upravljanje našim krhkim morskim resursima i usvojili djelotvorna
rješenja za zaustavljanje rasipne prakse neželjenog ulova morskih
pasa.“
WWF ističe niz rješenja koja ribari i tijela koja upravljaju
ribarstvom trebaju uzeti u obzir; od izbjegavanja kritičnih
staništa morskih pasa i raža (kao što su mrjestilišta) do
korištenja prilagođene opreme kako bi se izbjegao prilov.
Poboljšanje znanja o populacijama morskih pasa i raža te
prikupljanje podataka o vrstama kojima se trguje bit će također
važno za povećanje napora za očuvanje i osiguravanje pune
transparentnosti i zakonitosti u sektoru ribarstva, ističe WWF.
Po izvješću WWF-a, 20 vrsta morskih pasa i raža kritično su ugrožene, a među njima se nalaze i velika bijela psina, modrulj, atlantska psina, dugonosa psina (mako), sve tri vrste sklatova te endemska malteška raža. Jedanaest vrsta je kritično ugroženo među kojima se nalaze obje vrste lisica, pas tupan, psina golema, ražopas i manta. Osam je osjetljivih vrsta a među njima su pas butor, sve tri vrste čukova. Za 13 zbog njihove rijetkosti postoji vrlo malo podataka te su potrebne dodatne studije da bi mogli odrediti njihov status i mjere zaštite, a vrste koje se nalaze u toj kategoriji uključuju tamnu psinu, volonju, te još nekoliko drugih vrsta koje se sporadično pojavljuju u Jadranu, mavodi WWF-
