Snježana pocrveni od lica pa valjda do međice, pogleda oprezno oko sebe i pokaže mi dlanovima aproksimativnu veličinu nečega od dobrih 25 centimetara. A da pritom vjerojatno nije mislila ni na štuku, ni na grgeča, a bogami ni na kečigu... No, kreće sa spikom, naravno da joj to nije najbitnije (kao ni nama muškarcima veličina i tvrdoća sisa, ma kakvi), pa sam uskoro saznao gotovo sve o Nemanji, kako je muževan i kulturan, a istovremeno nebeski duhovit, i poznaje cijeli Beograd, a i pola Beograda poznaje njega...A kako ima i minijaturan ali tak če-če sređen stančić na Dorćolu – tamo jednostavno nema spavanja. Ili je unutra suluda napušena ekipa, ili je vrijeme za božanstveni seks.
Begeš je metropola, svi su opušteni, veseli i stalno u muvingu, konobari su uljudni, sve radi od 0-24, još kad skuže da si iz Hrvatske odmah kreću runde...
Snježana ne prestaje mljeti, sva leprša od uzbuđenja, a ja se isključujem i mrštim obrve. Jer, neću pretjerivati, ali deseti put sam u svega nekoliko mjeseci čuo istu priču. Jel oni kloniraju tog Nemanju!? Dobro, u svakoj priči dotični ima drugo ime i zanimanje, ali stvar sad postaje ozbiljna. Dakle, prijatelji moji, znani i neznani, ako do sada niste shvatili - Hrvatice su u posljednje vrijeme masovno krenule u Beograd na seks turizam. Kao, idu na đuskanje, malo vidjeti splavi i noćni život, probati pravu Leskovačku vešalicu i strgati se šljivom. Moš mislit. Odoše nam snaše na tuđe salaše, krenule žene na utovar preko grane.
Eto, Zemlja je okrugla. Sve one mudre izgovore koje Hrvati koriste za laganje ženama i djevojkama, kako idu na skijanja s poslovnim partnerima, seminare, teambuildinge, sastanke i ine službene puteve, a u biti posjećuju kupleraje na granici Češke i Austrije (i tko zna gdje još), to im se sad odbija u glavu. "Ideš na paintball, micek? OK, super, ja idem s curkama u Begeš za vikend, lijep provod!" A kad se ona vrati, par dana nema seksa zbog navodne crijevne viroze jer je kao minutu prije polaska doma pojela pljeskavicu na kolodvoru, kak je glupa, ono... Ovom mini seksualnom egzodusu je mnogo razloga.
Kao prvo, postoji puno djevojaka koje žive u Hrvatskoj, a osjećaju se ugroženo jer su djeca iz mješovitih brakova. A ako je obitelj njenog dečka barem djelomično kerumoidna, onda je jasno da tu postoje problemi, i da žena doista traži neku vezu gdje joj se neće prebrojavati krvna zrnca. Kultura je isto tako vrlo važan uzročnik ovog fenomena. Naime, najslušanija subkultura u Lijepoj našoj su – cajke, pa tu populaciju nevjerojatno privlači odlazak na rodno mjesto tog žanra. Kojeg ja nikad neću moći prihvatiti jer su mi ga nasilno puštali 24 sata dnevno tijekom 365 dana vojnog roka na granici Srbije, Kosova i Makedonije... Ali eto, džaba mi što sam roker, kad mi djetetu u vrtiću puštaju bižuteriju. Da, meni je to isto, samo vi hejtajte...
Kad smo već kod kulture, značajan odljev hrvatske vitkoće i senzualnosti na istok postoji i zbog kvalitete njihove filmske industrije. Nažalost, teška srca priznajem, ali oni fakat imaju bolje filmove, a što se tiče intimnih detalja o ljudskoj kvaliteti glumaca i režisera, u to neću ulaziti. Tu se javlja i jedna skupina naših ljudi koja voli sve što je tuđe, jer je sve naše po difoltu zakurac. Takozvani životni hejteri. Njihova podskupina zvana i mediokriteti, uvijek pokušava biti zanimljiva time što priča bajke kako je drugdje uvijek bolje, a da uopće nisu istražili svoje dvorište. Kao i oni koji moraju pratiti trendove, pa uvijek idu tamo gdje znaju da će biti fotoaparati Storija, 24 sata i sličnih im žutila... A i mala smo zemlja, pa ako promijeniš desetak partnera, već te svi čudno gledaju i znaju više o tebi od tebe same.
Nadalje, Beograđani su se od pamtivijeka palili na naše cure. Ne znam je li im to neka životna misija ili zadatak, ali ti se ljudi jednostavno transformiraju pred njima. Sve ono što žene žele od novoupoznatog mužjaka dobiju na zlatnom pladnju s posluženom medicom i ružom. Dakle, beogradska galebina je gentleman, gospodin, uljudan, nenasilan i kulturan, sve to ti mladići imaju u malome prstu. Oni ne gledaju nogomet i ne pričaju o njemu, ne urlaju kad se napiju, donesu darak i spremni su za duge šetnje, maratonsku razmjenu sms-ova i nikad ne daju dami da plati.
„I sluša te, kužiš, i pazi što si rekla, i sudjeluje u spici, i uvijek ima neku pričicu koja se nastavlja na tvoju, i ponaša se kao da mu je stalo to toga tko sam... A i ne pilji mi cijelo vrijeme u dekolte. A kak su tek zgodniii...“ Nastavlja Snježana, a ja joj mudro prešućujem da Srpkinje puno više ulažu u dekoltee od Hrvatica, pa da mu to i nije napeto, makar i sam palucnek okcem zumirajući joj lančić. I shvaćam da je zaljubljena k'o tele, i da će je držati još tri mjeseca, a onda će joj dosaditi jer joj se više neće dati putovati ružnim vlakovima. A splasnut će do kraja kad ga jednom izvede van Beograda, jer su te veze uglavnom zasnovane na zaljubljenosti u bogatstvo noćnog života njihovog glavnog grada u kombinaciji sa šarmom domaćina. I kad se sretnu u Zagrebu, nekako nestane sve te čarolije.
Nisam bio u ratu, ali sjećanje na to sranje koje je uništilo puno običnih, malih ljudi i izdiglo još više bogatih šugavih lopina još je svježe. Pogotovo onima koji su njime direktno bili pogođeni. Pa drukčije od mene gledaju na sve to i ovim im se putem ispričavam ako sam ovo napisao sa prezajebantskom notom. Ali, sve je stvar izbora, živimo u, recimo, demokratskom uređenju, pa ako nam i neka tako draga cura odleprša na seks tamo gdje je njoj lijepo, tko smo mi da joj to branimo ili zamjeramo. Mislim, i kaj sad ako im i je veći, mi smo bolji tehničari. A i bolje stojimo na tablici za svjetsko prvenstvo... Uostalom, i beogradski seksi vikendi su polako passe, cajke danas više trešte iz zagrebačkih opskura i prčvarnica (ma koliko god one svijetlile i blještale) nego sa splavi na kojima, za razliku od Zagreba ima i rocka i svega po izboru. Usto, benzin je sve skuplji, a tu se pojavio i novi izazov - seks s Turcima.
Pogledajte kolike vam prijatelje poznanice i djevojke imaju među tim narodom koji je okupirao mozgove piljarica i onih koje se tako osjećaju, i zbrojite dva i dva. Još kad shvatite da je karta do Istanbula duplo jeftinija nego da probate doći u jesen do Lastova, i, naposlijetku, kad prebrojite solo žene u avionu Turkish Airlinesa – vrijeme je da se zabrinete. „Idem na Grand Bazaar u shopping s curkama, kupim ti ratluk i kožnjak, pazi na djecu i zalij cvijeće, pusica...“ I onda opet crijevna viroza, al sad od kebaba. Strepite, Hrvati, strepite... Ili budite kvalitetniji sa svojim djevojkama, možda je to najbolji recept.
