Branimir Kamber iz Zadra, youtuber i redatelj posjetio je švedski Gothenburg gdje su ga pozvali Hrvati da u Hrvatskom centru Katarina Zrinski prikaže svoj dokumentarni film o Zadru 'U'što igra', a vrijeme tamo odlučio je iskoristiti i za snimanje videa u kojem dvoje Zadrana opisuje život u Švedskoj. Cilj mu je, kako je uvodno rekao, prikazati život naših ljudi tamo koje u Hrvatskoj nerijetko, ističe, etiketiraju kao da su „nešto izdali“ jer su otišli živjeti i raditi u inozemstvo.
Ulicama grada s njim je prvo prošetala Zadranka Kristina.
“Tu sam dvije godine i par mjeseci. Od prvog dana radim u Volvu, montiram osovinu. Velika većina tvrtki ovdje radi za Volvo, trenuto je loša situacija, dosta ljudi je dobilo otkaz. Nerijetko ćeš vidjeti da žena vozi kamion ili ima alat oko struka, ta je emancipacija ovdje dosegla vrhunac“, ispričala je Kristina kojoj kako je rekla iz Zadra najviše nedostaju – okusi, mirisi i boje.
Na pitanje kakva je razlika između ljudi koji u Švedsku dolaze s ovih prostora u potrazi za poslom i migranata s Bliskog istoka, Kristina odgovara da je razlika velika.
“Ja sam zadnja rupa na svirali jer imigranti imaju prednost pri zapošljavanju i u dobivanju stanova, a mi smo tamo zadnji na listi što se tiče tržišta rada. Nas, Balkance zovu “Jugići”. Ne razlikuju ni Bosance, ni Srbe, ni Hrvate. Od 70-tih godina, bila je ta neka banda ovdje i mi smo za njih svi slični. Mi volimo gestikulirati, malo smo glasniji, njima je to agresivno”, opisuje Kristina koja kaže da joj se financijska moć dolaskom u Švedsku digla za četiri puta.
Kaže da je u toj zemlji lako i brzo obaviti sve administrativne stvari, radna disciplina je puno bolja. A svi koji dođu teško odlaze jer vole financijsku sigurnost koja im je omogućena.
Šveđanke se vole zabavljati
Kamber je razgovarao i s Marinom koji je radio u jednoj zadarskoj tvrtki, a dobio je otkaz kada je upozorio na nepravilnosti.
“Trebaš uspjeti svugdje, ali ovdje je lakše”, kaže Martin i opisuje neke Švedske specifičnosti. Kaže da Šveđani žele do 2025. potpuno iskorijeniti novac, a prije dvije godine su spustili opticaj novca za 70 posto. Unatoč tomu, socijalne mjere su iznimno jake.
“Ovdje idu prema toj ideji da svima pruže dom, samo je bitno da imaš švedski osobni broj. Svima će pružiti dom i dat će ti 700 eura mjesečno, dok ne nađeš posao. Naravno, moraš prikazati da cijelo vrijeme tražiš posao. Godinu i pol dana dobivaš 80 posto plaće ako si dobio otkaz i onda nakon toga se samo smanjuje i kasnije ne dobiješ ništa”, priča Martin i dodaje kako su u tvrtkama česta testiranja na drogu i alkohol.
Kristina i Martin se slažu kako Šveđanke ne potvrđuju uvriježene stereotipe lijepih žena, a i ne razmišljaju o stvaranju vlastite obitelji prije 35. godine. Vole se zabavljati i uživati u životu. Osvojiti ih se može isključivo „spikom“.
„Neće pasti na vas jer imate markiranu odjeću ili BMW. Njima to nije bitno je same zarađuju jako dobar novac. No, ako ih znate nasmijati, osvojili ste ih“, kaže Martin.
Kamber je pričao i sa Šimom, Markom, Marinom i Anom koja radi u tvornici kamiona, ali kaže da uopće nije naporno.
"Nema stresa, nigdje se ne žuri, na poslu je sve ergonomski prilagođeno radniku. Ako želiš putovati samo trebaš pitati, njima je to normalno. Tvoje slobodno vrijeme je samo tvoje", opisuje Ana koja je tamo s dečkom. Od jedne prosječne plaće mogu platiti sve troškove, uključujući i kredit za auto i još uživati s tim, a drugu plaću staviti sa strane.
Prosječna plaća je od 18.000 do 22.000 švedskih kruna
Na pitanje koji je glavni razlog dolaska na daleki sjever, svi se slažu: "Novac je razlog, ali nije prvi. Prvi je ponašanje nadređenih na poslu - tko sve radi na kakvim pozicijama, a nije sposoban."
"U Hrvatskoj si glup i bezobrazan ako pitaš prvi dan kolika ti je plaća, a ovdje si glup ako to ne pitaš prvi dan kolika ti je plaća", zaključuje Martin.
