Koristimo je praktički na dnevnoj bazi. Neke su skuplje, neke jeftinije, ali za vas će napraviti sve ono što se vama ne da u tom trenutku.
Onog trenutka kada bi samo htjeli odmoriti nakon nedjeljnog ručka sjetite se koliko posuđa imate za oprati. Ipak, lonce, tanjure, čaše, vilice i noževe može oprati perilica posuđa. I to je zasigurno spas za mnoge.
A izmislila ju je Josephine Cochrane, američka kućanica, još davne 1886. godine. Ali, vratimo se nekoliko godina prije toga. Joel Houghton 1850. godine predstavio je svoj uređaj za pranje posuđa. Ipak, bio je neprikladan za praktičnu upotrebu, odnosno patentirao je drveni stroj s ručno okrenutim kotačićem koji je prskao vodu na posuđe.
No, nije to bilo tako savršeno i nije bio praktičan za daljnju uporabu. Tu je uskočila Josephine koja se već kao 19-godišnjakinja za Williama Cochrana, osam godina starijeg čovjeka.
Budući da je Josephine još uvijek bila mlada, voljela je zabavu. S prijateljima je provodila mnogo vremena, a poslove poput čišćenja, pranja i kuhanja nije voljela. 1883. godine umro je njezin suprug William, a ona ostala sama s njegovim dugovima. Tako nije mogla plaćati ni poslugu koja bi joj radila sve po kući, a posuđe se trebalo prati.
Tada je odlučila da se mora pokrenuti i izmislila je perilicu posuđa. Na papiru je nacrtala dizajn, postavila odlične uvjete, ali trebala je pomoć oko mehanizacije. No, redom je nekoliko muškaraca odbilo suradnju s njom jer su smatrali dizajn lošim. Budući da je sama znala što želi i kakav joj je plan, zaposlila je mehaničara Georgea Buttersa.
Perilica je imala nekoliko prednosti. Sama je zagrijavala vodu, omogućavala pranje posuđa vrućom vodom, a i košara u koju se stavljalo posuđe bilo je dobro namješteno tako da se suđe nije moglo pomicati.
Zajedno s Buttersom podnijela je patentnu prijavu američkom patentnom uredu i samo tri dana poslije Božića Josephina je patentirala prvu učinkovitu perilicu posuđa na svijetu.
Osnovala je vlastitu tvrtku i potpisala ugovor s Tait Manufacturingom kojoj je na čelu bio upravo Butters. 1893. godine, sa svojih 54 godine na izložbi u Chicagu demonstrirala je svoj uređaj, a prvu seriju suđerica odmah su kupili kafići i restorani koji su radili na izložbi.
Na kraju krajeva, svijet je zahvalan Cochrane što je svim ljudima diljem svijeta olakšala ovaj "mukotrpan" posao. Nekad na kraju iz lijenosti može sinuti ideja koja će i 136 godina kasnije još uvijek koristiti ljudima.