Šestogodišnji mješanac Zolo - u nekoliko godina spasio je dvadesetak pasa. Ovaj ne tako mali heroj, donira svoju krv zahvaljujući vlasnici Petri.
- Upoznajte Luja, psa koji je spasio brojne živote!
- Posebna jedinica: Djelatnici vrlo umiljati, a još više oštrog njuha i na četiri noge
''A i on nema neke pritužbe na proces doniranja, uvijek dobije neki slatkiš, stekne nove prijatelje. Što se tiče doniranja, on je stvarno savršen donor'', kaže Petra Pajtak.
I Petra je imala iskustvo kada nije bilo drugog načina da se spasi njezina ljubimca osim transfuzijom. Nažalost, tada to nije uspjela pa je zato uz prijateljicu pokrenula bazu donora krvi, kako se tako nešto više ne bi ponovilo.
Dobrovoljna, besplatna i dostupna svima - od 2013. baza se nalazi online.
''Savršeni donor je pas koji je stariji od dvije godine, ima više od 20 kilograma i nije prebolio piroplazmozu. Ono što je dobro je da pas bude miran, to ne traje dugo, desetak minuta traje transfuzija. Vlasnik je uvijek uz psa. Bitno je da i vlasnik i pas žele pomoći'', objašnjava Petra Puvača iz Ljubimci Donori.
U slučaju nesreće ili bolesti i potrebe za hitnom transfuzijom, u bazi se traži najbliži dobrovoljac i direktno poziva upomoć. Ako se uspije dogovoriti mjesto i vrijeme, ostatak posla odrađuje veterinar.
''Iz nožne vene stavimo vensku plus i špricom izvučemo krvi
koliko treba. Najčešće radimo transfuziju s psa na psa, obavimo
križnu reakciju, psu uzimamo krv i apliciramo drugom'',
objašnjava veterinar Vladimir Pezo, koji ne može
ni pobrojati koliko je transfuzija odradio u svojoj
tridesetogodišnjoj karijeri.
Ipak, kaže da se često vlasnici boje više od pasa: ''Tu stvarno
nema razloga za strah, dapače, donatore nagradimo konzervom
kalorično jače hrane''.
Iako broj od 150 donora nekima može zvučati puno, kad se usporedi s čak 45.000 registriranih pasa samo u Zagrebu - broj je nezamjetan.
''U nekim situacijama minute znače život ako tražite donora tri sata. To može biti tri sata previše. Cilj nam je imati što više donora i da što više ljudi zna za bazu donora ljubimaca. Nažalost, dogodi se da ljudi saznaju za bazu tek u onom trenutku kada im je potrebna'', ističe Petra Puvača.
Poznato je da je Hrvatska u europskom vrhu kada je u pitanju transfuzija, ali ljudske krvi.
Usporedbe radi - prema podacima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, u Hrvatskoj ima 42 darivanja na 1.000 stanovnika, a godišnje se prikupi prosječno 180.000 doza krvi. Ako računamo da je 150 pasa donora u bazi, a 41 posto Hrvata ima psa - znači da je darivatelja 0.01 posto
Petra smatra da vlasnici pasa em ne znaju za to, em se boje da škodi dlakavom ljubimcu. Što nikako nije slučaj!
''Kada mu pola litre izvade, on uopće ne registrira na svojih 50 kila da mu nešto fali. A drugim psima puno znači, ali i vlasnicima kad netko dođe kad im je najteže'', napominje Petra Pajtak.
Ljubimci donori zasad su samo psi - prošlog tjedna krv su dali zamorcu, a spasili su i nekoliko mačaka. I takvih junaka nikad neće biti previše.
