Ako vas pitamo da pomoću rekvizita pokušate objasniti štetne posljedice koje stvara zlostavljanje djece u školama, šanse su minimalne da ćete posegnuti za zdjelom u kojoj držite voće.

To je upravo napravila jedna učiteljica iz britanskog Birminghama, a rezultati su zapanjujući.

Rosie Dutton, naime, djecu želi naučiti da budu svjesniji situacija oko sebe. Prošli četvrtak je na svojoj Facebook stranici Relax Kids Tamworth objavila jednu od svojih poruka vezanih za nasilničko ponašanje. 

Status je od tada postao viralan, sviđa se više od 160.000 ljudi, a njena je priča završila u medijima jer se njena nevjerojatna lekcija širi društvenim mrežama brzinom munje.

"Wow, nisam očekivala da će reakcija biti toliko jaka. Nadam se da svi možemo naučiti iz ove poruke s jabukama i da ćemo naučiti djecu koliko ružne riječi mogu boljeti druge", napisala je.

Preveli smo za vas njen status u cijelosti da napokon dobijete dojam o čem je riječ i možda je poslušate:

"Danas sam tijekom jednog od nastavnih satova upoznala učenike s dvije jabuke (djeca nisu ovo znala, no prije sata sam par puta jednu od jabuka bacila na pod, no kasnije su obje izgledale identično savršeno). Razgovarali smo o jabukama i djeca su opisali jabuke jednakima - obje su bile crvene, slične veličine i izgledale dovoljno sočno da bi ih se pojelo.

Podignula sam jabuku koju sam bila bacila na pod i počela govoriti djeci kako mi se ta jabuka ne sviđa, da mislim da je odvratna, da je ružne boje i da joj je peteljka prekratka. Rekla sam im da ne želim da se niti njima svidi, samo zato jer se meni ne sviđa, tako da je zajedno možemo vrijeđati.

Neka od djece su me gledala kao da sam luda, no proslijedili smo jabuku među djecom par krugova i nazivali ju pogrdnim imenima: 'smrdljiva jabuko', 'uopće ne znam zašto postojiš', 'vjerojatno imaš crve u sebi' i slično.

Stvarno smo izvrijeđali tu jabuku da mi ju je počelo biti žao.

Nakon toga smo među sobom proslijedili drugu jabuku i počeli joj govoriti lijepe riječi 'ti si predivna jabuka', 'tvoja koža je predivna', 'prelijepe si boje' itd.

Onda sam podignula obje jabuke te smo ponovno pričali o sličnostima i različitostima između njih dvije, ali razlike nije bilo, obje jabuke su izgledale isto. Odlučila sam ih razrezati na pola. 

Jabuka kojoj smo upućivali lijepe riječi je bila svježa, sočna i lijepa i iznutra. Ona koju smo vrijeđali, iznutra je bila puna modrica i izgledala je 'ranjeno' i 'slomljeno'.

Mislim da se u tom trenutku među većinom djece upalila žaruljica. Odmah su shvatili što se u nama događa iznutra kada nas netko maltretira svojim riječima ili djelima.

Kada su ljudi maltretirani, pogotovo djeca, oni se osjećaju odvratno iznutra i nerijetko ne pokazuju niti ne govore drugima kako se osjećaju. Da nismo razrezali tu jabuku na pola, nikad ne bi znali koliko smo joj boli uzrokovali.

Za razliku od jabuka, mi imamo moć zaustaviti takvo ponašanje. Možemo naučiti svoju djecu da nije u redu govoriti ružne stvari drugima te im ugraditi samopouzdanje da se suprotstave onima koji to rade, isto kao što je jedna djevojčica na satu odbila vrijeđati jabuku.

Jezik nema kosti, ali je dovoljno snažan da slomi srce. Budite oprezni što govorite".