Samo u našoj galaktici nalaze se stotine milijardi zvijezda, razmišljao je Fermi, a mnoge od njih su i milijarde godina starije od Sunca. Čak i da samo mali dio zvijezda ima planete koji mogu održavati život (znanstvenici sada misle da ima čak 60 milijardi egzoplaneta koji odgovaraju ovom opisu), to bi ostavilo milijarde mogućih svjetova na kojima bi napredne civilizacije već rasle, širile se, te s vremenom počele istraživati i druge zvijezde, piše Live Science.
Fermijev paradoks
Zašto Zemljani nisu čuli ni glasa od tih svjetova? Gdje su svi? Danas je to pitanje poznato kao Fermijev paradoks. Znanstvenici su tijekom godina ponudili razne moguće odgovore, od toga da se vanzemaljci skrivaju pod vodom, do tvrdnje kako su svi umrli, pa do teorije kako smo u stvari mi vanzemaljci, te da smo došli na Zemlju na kometu prije nekoliko milijardi godina.
A sada je Aleksander Berezin, teoretski fizičar s ruskog Nacionalnog istraživačkog elektrotehničkog sveučilišta, predložio novi odgovor Fermijevom paradoksu - ali ne vjeruje da će vam se svidjeti. Jer ako je Berezinova hipoteza točna, to bi moglo značiti da je ljudska budućnost "čak i gora od istrebljenja".
"Što ako prvi život koji postane sposoban za međuzvjezdana putovanja nužno uništi svu konkurenciju kako bi mogao pogoniti vlastito širenje?", napisao je Berezin. Drugim riječima, može li čovjekova potraga za inteligentnim životom biti direktno odgovorna za potpuno uništenje tog života? Što ako smo mi, ni ne znajući, glavni zlikovci svemira?
Prvi došli, zadnji otišli
U svome je radu Berezin nazvao svoj odgovor na Fermijev paradoks rješenjem 'prvi došli, zadnji otišli'. Kako bi se to razumjelo, prvo treba točnije odrediti parametre koji određuju što je to točno 'inteligentan život', napisao je Berezin.
Za početak, uopće nije važno kako vanzemaljci izgledaju. Moglo bi se raditi o biološkom organizmu sličnom ljudima, superinteligentnoj umjetnoj inteligenciji ili čak i nekoj vrsti zajedničkog uma veličine čitavog planeta. No ono što je bitno je način na koji se taj život ponaša. Kako bi bio relavantan za Fermijev paradoks, taj vanzemaljski život kojeg tražio morao bi biti u stanju rasti, reproducirati se, te bi ga ljudi nekako trebali biti u stanju primjeiti. To znači da bi ti teoretski vanzemaljci trebali bitisposobni za međuzvjezdana putovanje, ili barem za slanje slika kroz međuzvjezdani prostor (To pod uvjetom da ljudi prvi ne dođu na njihov planet).
I evo gdje je kvaka - da bi civilizacija dosegnula točku u kojoj može učinkivito komunicirati između sunčevih sustava, morala bi stati na put neograničenog rasta i širenja, napisao je Berezin. A kako bi to uspjeli, morali bi stati na brojne niže vrste. "Ja ne tvrdim da bi visoko razvijena cvilizacija svjesno izbrisala druge oblike života", napisao je Berezin. "Nasjvjerojatnije, jednostavno ne bi ni primjetili, na isti način kako građevinari unište mravinjak kako bi napravili kuću jer nama motivacije da ga se zaštiti."
Sudbina gora od izumiranja
Loša vijest za ljude nije to da bi se mogli suočiti s nasilnim inteligentnim stvorenjima sklonim osvajanju. Loša je vijest to što bismo upravo mi mogli biti ta stvorenja. "Mi smo prvi koji će doći na međuzvjezdanu pozornicu", spekulirao je Berezin. "i najvjerojatnije, biti ćemo zadnji koji će s nje sići."
Da bi se zaustavilo ljude da slučajno ne unište sve druge oblike života zahtijevalo bi totalnu kulturnu promjenu koju bi provodile "snage daleko jače od slobodne volje individualnih osobe", napisao je Berezin. No s obzirom na impresivan talent za ekspanziju koji naša vrsta posjeduje, teško da bismo mogli organizirati takve snage.
No opet, sve je ovo samo teorija, te se čak i sam Berezin nada kako nije u pravu. "Stvarno se nadam da sam u krivu. Jedini način da saznamo je da nastavimo istraživati svemir i tražiti vanzemaljski život."
