Uoči izložbe "Podvodna baština Šolte", koja počinje u utorak 26. srpnja u 20.30 u Galeriji Bratske kuće u mjestu Grohote, Morski.hr u najavi ove, pretpostavljamo, bogate izložbe s obzirom na broj brodoloma kroz dugu povijest ovog otoka, naveo je odakle Šolti današnje ime.
Prvi put Šolta se, zapravo, spominje još u 5. stoljeću prije Nove ere, u zapisima starogrčkog istraživača Skylaxa iz Karije, antičke pokrajine u Maloj Aziji. Antički Grci Šoltu su zvali, a tko bi ga znao točno zašto, "Olynthia", što bi značilo "Nezrela smokva".
Za starim Grcima, stoljećima poslije, na otok dolaze Rimljani i današnja Šolta dobiva ime "Solenta", što je naziv koji u korijenu ima "sunce", odnosno na latinskom "sol". Najromantičnije bi bilo zaključiti da je otok bilo zgodnije počastiti nazivom prema suncu, a ne prema nezreloj (!).
Međutim, u svom djelu "Ribanje i ribarsko prigovaranje" Petar Hektorović Šoltu naziva "Sulet" i tu priča odjednom više nije tako jednostavna, pravolinijska. Marina Marasović-Alujević i Katarina Lozić Knezović, obje s Filozofskog fakulteta u Splitu, u svojoj "Toponimiji otoka Šolte" nabrajaju da se kroz povijest Šolta nazivala: Solenta, Solentia, Soluta, Sulet.
Ovo zadnje je ono kako je Šoltu nazivao naš stari Hektorović. Ali, one navode i to da da se izraz "Sulet" može povezati još sa starocrkvenoslavenskim "Sulętŭ", što je tada značilo naprosto – otok! Autorice za taj pradavni slavenski izraz kažu da je "metaplazam od Sulęta" i da "odražava dalmatoromansko Súlenta od latinskoga Sólenta".
One dalje nabrajaju prvo Scylaxov zapis još iz doba skoro pola milenija prije Krista, zatim rimski "Itinerarium Antonii" iz 2. stoljeća koji govori o "Solentia", pa onda "Ravennatis Anonymi Cosmographia iz 7. Stoljeća koji spominje otok "Solenta". Slijedi Toma Arhiđakon sa svojom "Historia Salonitana" iz 13. stoljeća gdje spominje da se otok naziva i "Soluta" i "Solta"…
"Vremenom su se nazivom 'solta', kao sinonimu apelativu 'otok', počeli imenovati i neki manji dalmatinski otoci, pa u starim dokumentima nalazimo zabilježeno 'solta di Sebenico' za otok Zlarin, 'solta di Trau' za otok Čiovo i 'solta di Spalato' za otok Šoltu", otkrivaju nam autorice.
Zapravo, po vrlo sličnoj logici kao ono što je Miljenko Smoje zabilježio u "Velom mistu" s "Bračem prvim", "Bračem drugim", "Bračem trećim"…
Ali, OK. Što je s onom izložbom. Portal Visitsolta.com kaže da počinje u utorak u 20.30? Morski.hr u najavi piše da je se Šolta uvijek nekako nalazila na ruti brojnih antičkih plovnih putova. Intenzivni priobalni pomorski promet je povezivao gospodarsko-ladanjske vile smještene u blizini mora (villae maritimae) u Rogaču, Stipanskoj i Piškeri sa Salonom – najvećim urbanim središtem istočne obale Jadrana u antičkom razdoblju.
Najveći broj materijalnih tragova koji svjedoče o intenzitetu tadašnje plovidbe i pomorske trgovine sačuvan je upravo pod morem. To je onda ono o čemu govori izložba, o pronađenim ostacima iz brodoloma u uvali Potkamenica, uvali Duboka, Marinča ratu i na Pličini Mlin, o antičkim sidrima kraj Maslinice, o ostacima antičke arhitekture: jedinstveni antički ribnjak u uvali Piškera te villa maritima u uvali Banje.
Kad je o antičkim sidrima riječ, u literaturi se ta sidra spominju u takvom rasponu raznolikosti da se detaljno obrađuju čak i sidra od kamena i drveta.
Najava izložbe spominje i ostatke starokršćanske bazilike na otočiću Stipanska, kao strateške točke Justinijanovog maritimnog (pomorskog) limesa, te ostatke olupina brodova iz Viške bitke, koje se, iako kontekstom i položajem više povezane sa otokom Visom, također nalaze u širem akvatoriju otoka Šolte.
