Oblaci se mam pretvore u sunce, ruka sama od sebe pušta Rancid, Overflow, Nomeansno i takve dizačice, škemba mi zakrulji pri samoj pomisli na pljukance, fuže i one treće, nosnice rašire od mirisa Mediterana... A u glavi sve nekako poprimi opciju 'obaveze off'. Ne znam na čemu je ta Istra, ali ja stvarno volim zavirit u nju.
Povod zadnjeg posjeta bio je iz gastronomskih pobuda. Dosad sam uglavnom išao plivat maratone, pjevat sa zborom koncerte u Areni, čak sam se jedno kratko vrijeme i seksal, ali s godinama se, eto, mijenjaju i motivi. Pa sam išao ždrat i lokat! Nedavno sam poslom počeo obilaziti domaća eno i gastrookupljanja.
Tamo sam naletio na sitnu, ali opaku gastroblogersku bandu, redom sjajne ljude koji za svoj gušt minglaju po Hrvatskoj i šire, a pritom kušaju, slikaju, zapitkuju, guraju prste, pišu recepte, kuhaju i, bogami, loču.
A kako meni ništa nastrano nije strano, i kako em volim skuhat em pojest – krenuli smo brstit okolo zajedno. Pritom upoznali divne domaće vinare, poput Geržinića, Tolja, Meneghettija, kao i jednog iz mlade garde koji je netom otvorio svoju ultramodernu vinariju u Šišanu, na skoro pa krajnjem jugu poluotoka, gdje sam svoje pipke tako pustio i ja, te se okupan suncem polako približavao odredištu. 'Izi večera' s pet sljedova od srca i ruku velikog chefa Monte Mulinija Toma Gretića i njegove preslatke žene Priske (i još se rimuje s biska), to se zalilo s deset vina domaćina Brune Trapana i gosta Edija Simčića.
http://www.facebook.com/plugins/likebox.php?href=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fpages%2FRibafish-Domagoj-JakopoviÄ%2F206467726048050&width=596&colorscheme=light&show_faces=false&border_color=%23fff&stream=true&header=false&height=550&locale=hr_HR
Ribafish na fejsu
Pazi, večera u pet sljedova. Kaj je to, svadba?! Helou? Mislio sam tako o finoj papici (naime, pratite olinjalog rokera s klupica u kvartu) sve dok nisam postao urednik u Playboyu i slineć sređivao tekstove Velimira Cindrića, gastrotrotera koji obilazi najbolje svjetske restorane. I u kojima su ti neki sljedovi i slow food i molekularna kuhinja nešto fakat dobro. Ali samo na papiru i fotkama. Jer kako to spojit sa mnom kojem je najveće božanstvo ćevap, religija sarma, a plaća kao vozaču ZET-a, bez noćnih. Kako?! A i porcije su uvijek mizerne, stanu ti tri šnicle na dlan, sve je u onim šaranjima i crtkaranjima, a količina taman za jedan zalogaj. Srećom, pa me Gurwoman u suradnji s Enogastrobrutalom, Enogastromamom, Vinskom pričom povela na par tih 'sljedovanja' i da sam se lagano pelcao.
Ne jako, jer je riječ o skupom sportu, ali svaka tri-četiri mjeseca si priuštim malo bolji gastronomski izlet. I tako sam lutao jugom Istre i tražio apartman u Šišanu, našao ga kraj groblja, ne našao back-up burek i zaputio se prema vinariji Wine Station Trapan.
Kuća, narančasto-crvena lego-kockica usred pitomog seoceta, širok osmijeh veselog gazde i mrzla malvazija dobrodošlice. Minglanje, spike o klopi i podjebavanje na račun mog nedavnog testa radlera provedenog na blogerima i braći Geržinić, koji su ipak svi preživjeli, pozdravljanje večerašnje zvijezde Gretića, koji je većinom u kuhinjici iz koje dopiru mirisi koji te prikuju za stol i otvaraju bezdan u želucu. Riječ dobrodošlice, smijeh, riječ gosta Edija Simčića, velike slovenske vinske face, koji spika vrhunski hrvatski i općenito ničim ne odaje dojam zvijezde. Iako bi to mogao, o kako bi mogao.
Nakon finog brancina na šumskom voću (da, i ja sam tako pogledao, al opće nije loše), došao je tanjur sa žutom gustom juhicom i nekakva prozirna springrolica. Rekoh, danas nije moj dan, probam i jedno i drugo, ono, tak, a tad me Gretić u prolazu gurne laktom i šapne: "Razreži to da se upije."
Rekoh, ajde, nek ti bude, i srknem ja to. A u meni se probudi neki dobar osjećaj kao kad sam prvi put ševio i znao da starci ne mogu nikako doć doma taj dan. Fantastičan spoj (juha od jabuke i sira i wonton od patke) postao je nebeski kad sam uz njega gucnuo i Simčićev Triton lex 2006, ma tko on bio... Ajme, majko, lebdio sam kao onaj lik iz Ata Strašnomlata kad proba pseće kolačiće. I onda me krenulo. Prvo ragu od zeca u umaku od teleće koljenice, pa ramstek, pa bundeva sa suhim šljivama, i onda još muffin koji se zove nekako komplicirano, al njega sam tek pogledao... Zeko je plivao u bijelom vinu večeri – Kozana 2007, dok je rumenko dana definitivno bio Trapanov Syrah 2009. Mašala...
Čovječe, tek sad kužim Rimljane i njihove orgije. Mislim, ono prije seksa… Kakav gušt, kakva nova prostranstva okusa i mirisa.
Mora da je jako lijepo bit bogat, pa ići ovako fino papat i pijuckat svaki vikend. Ali bi ti onda valjda i brže dosadilo... Pijem kefir za dolazak sebi, ganjam Clia po istočnoj obali Istre i guštam u pogledu na more s obaveznim mokrenjem u isto. Gledam pritom na Kvarnerski zaljev, pozdravljam ga i očekujem Barbin i Tanjin poziv na kvarnerske škampe. Sad me moraju zvat, ko vam kriv kaj ste ih spominjali! Dobar, jako dobar vikend, ponovio se...
