"Bio sam u Africi i čuo sam da u Jugovini postoji jedna vanserijska pjevačica koju svi zovu Lisica... Ja nikada nisam čuo njezin snimak, niti bilo što drugo. Onda sam je poželio čuti. I, kada sam je čuo, od tog dana sam njezin najveći obožavatelj; poklonik tog njezinog načina pjevanja, za koji sam mislio da je maestralan", ispričao je 1982. godine za magazin Rock 82 Karlo Metikoš opisujući što ga je to privuklo Josipi Lisac.
Priča o antologijskoj ljubavi Metikoša i Josipe počela je prije točno 48 godina, 6. veljače 1971. godine na koncertu u Petrinji. Iako su se i ranije sporadično susretali, nastup u tom malom gradu udaljenom 50 kilometara od Zagreba bio je sudbonosan za njih. U knjizi "Bolja prošlost", autor Petar Luković prenio je kako je Karlo opisao njihov susret.
"Kad sam se vratio u Zagreb, shvatio sam da se muzička scena promijenila. Došli su drugi ljudi, grupa je bilo k'o gljiva posle kiše, uopće nisam znao ko, šta... Ali, nekako sam se utopio u tu kolotečinu, imao gaže, i jednom otišao u Petrinju, sreo Josipu Lisac, naši pogledi su se sreli - k'o u priči - i od onda se više nismo rastajali. Od 1971. godine. Bio sam oduševljen i njenim pjevanjem, i načinom kak' se ponašala...
Onda sam se do ušiju zaljubio i tak'... Iz Petrinje smo autobusom krenuli za Zagreb, sjeo sam pored nje, ispuštao svoje pozitivne vibracije, i tu smo se malo upoznavali", ispričao je Metikoš o kojem je Josipa znala sve još i prije nego su postali životni suputnici.
'Znala sam da ćemo biti zajedno u životu'
"Josipa mi je priznala da je, kao klinka, išla vidjeti gdje stanujem, jer su joj pogrešno rekli da živim u ulici Moše Pijade. Vozila se tramvajem i gledala u nečiji prozor, misleći da je moj!", ispričao je Karlo Lukoviću. Iako u tom stanu nije živio, prema Josipinim riječima, tamo je imao "probe i čage". Prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je upravo ploča Matt Collinsa, tj. Metikoša koji je to umjetničko ime koristio za zapadno tržište. Bila je to sudbina, zaključio je Metikoš.
"Mnogi mi kažu: 'Blago tebi, ti imaš Karla uz sebe!' A ja sam Karla izabrala, jer žene ipak biraju. On je bio zgodan, bio je moj idol. Znala sam da ćemo biti zajedno u životu", jednom je kazala Josipa.
U razgovoru za časopis Halo Metikoš je kazao kako o Josipi može reći sve samo najljepše. "Uvijek je bila takva kakva je: poštena, draga, dobra, pažljiva, kao prijatelj predivna, gdje god je mogla ona mi je pomagala", ispričao je. Josipa je pak tada Metikoša "malo kritizirala".
"Mnogo puši. To mi strašno smeta. Naprosto, na to se ne mogu naviknuti. Stalno hodam po kući, otvaram prozore. Ne jede puno, ali voli fine stvari. Karlo voli i hoće pomagati u kući. On će počistiti stan kada zatreba, ali mi sve ipak manje-više radimo zajedno", kazala je Josipa i otkrila kako vole iste knjige, istu glazbu, a da su različiti samo u tome što Metikoš puno više priča od nje.
'Tu smo ploču radili za nas'
Njihova ljubav iznjedrila je mnoge legendarne glazbene uratke od kojih je najznačajniji "Dnevnik jedne ljubavi" - prvi konceptualni, ujedno i antologijski album hrvatske glazbe koji je svjetlo dana ugledao 28. veljače 1973. godine. Metikoš je uz Ivicu Krajača bio i autor svih pjesama na albumu.
"Kad sam shvatio da sam već malo star i umoran od rokenrola, i da atmosfera na estradi više ničeg dobrog nije obećavala - odlučio sam da se više ne guram. A budući da sam cijelo vrijeme tog mog puta, od 1957. do 1970., stalno prčkao po klaviru, nešto komponirao, kad me je Josipa čula - predložila mi je da nešto iskomponiram za nju...
Onda smo otišli u Rusiju, i tamo sam, pune dve godine radio na našem prvom albumu koji je stvarno pravljen s velikom ljubavlju, entuzijazmom. Zapravo, tu ploču smo radili za nas", opisao je Metikoš. U Rusiji je tada nastala pjesma "Sreća", koja je postala pravi dragulj pop kulturne baštine.
"Nisam znala da će to tako biti slušano kroz četrdeset godina, ali Karlo je to znao", kazala mi je Josipa jednom prilikom kada smo razgovarali o kultnom albumu. "Karlo je rekao: 'Da se to nikom ne svidi ovo je stvarano za nas, ovo je odraz naših želja, stanja, emocija, ljubavi, svega, te strasti prema glazbi'. On je osjećao da će to biti sve veće i veće", pričala mi je Josipa tada s istim onim žarom s kojim o albumu, ali i Karlu, priča i dan danas.
'Nakon njega u mom srcu više nema mjesta'
Metikoševa iznenadna smrt 10. prosinca 1990. godine, promijenila je iz temelja Josipin život i njihovo 20-godišnje životno putovanje. Taj događaj Josipa je opisala riječima: "Napustio je ovaj svijet u društvu lijepe gospođe smrti, koja je došla nepozvana, kraljevski, u snu".
No, ni smrt ih nije rastavila. Nakon Metikoša, u čiju čast svake godine održava koncert, Josipa nije ni pomislila na nekoga drugoga. "Uvijek sam govorila da postoji samo jedna ljubav. A neki bi željeli dvije, tri, ili čak četiri. Koje li bahatosti? Znači da nijednom nisu doživjeli onu pravu i da je još uvijek traže. Karlo je za mene bio i ostao poseban. Nakon njega u mom srcu više nema mjesta, ono je zauvijek popunjeno."
