Danas pajcek, sutra Beckham....

Imam punu 41 godinu i desetak kila viška jer, između ostalog, nekih desetak sati dnevno sjedim i pišem.

11.5.2012.
12:09

Ali, nažalost, kad se sjetim da sam usto i odvratno hedonističko đubre i da obožavam štošta i žderat i lokat – oko prvoga maja me svake godine iz ogledala umjesto seksualno-senzualnog Ribe, redovito promatra tusti podbradasti nerast…

En face sam još tak-tak, ali kad se pogledam bočno – pljunuti Obelix. Čak i grbu imam umjesto stećka. Vidjevši tu sliku, trenutno se svakog proljeća hićem na pod i pokušavam raditi sklekove, ali me bol u ramenu jučer trenutno strovalila na pod. Pred godinu dana sam, naime, bacao svog juniora Mališu C. Rokatanskog u bazen, a kako mladić ima 25 kila, nešto je na vrhu batka napravilo krc. Kao i svako hrabro muško, čekao sam mjesec-dva da to prođe samo od sebe, a onda ipak otišao kod doktora, pa kod drugog i četvrtog, i nakon četiri potpuno različite dijagnoze zaključio da me boli još jače, da me strah ići na operaciju i počeo razmišljati da zajebem znanost i odem kod nekog dede iznad Samobora koji, navodno, ravna kosti onako, na crno, po osjećaju. Rekoše mi i za neku bakicu koja čupa ligamente, defragmentira i vraća kosti na mjesto, ali živi iza Ogulina, pa sam stisnuo zube i sjeo u Clio.

Bio sam dvaput kod dede, rodio blizance od bolova dok mi je čupao rame, i fakat osjetio dvodnevno poboljšanje. Ali onda i još goru bol. Sjeo sam nakon toga na krevet i mudro zaključio da treba zaboravit kostolomce iz naroda, štedit ruku i pričekati koji mjesec da se to smiri, jer ni fizikalna terapija nije pomogla, dapače, još mi je bilo i gore. Ali tada su došle kile. Sise su mi se opustile, bicepsi stanjili ko Hloverkin vrat, hlače nekako naglo izgubile formu – nestalo dupeta, sve otišlo u škembu. A dobro znate da sam egotrip i da volim izgledati korektno. I znate koliko to mora boljeti…

Pa sam počeo s dijetom. Ujutro sam popio džus, ubio mueslije s jogurtom i kako sam stalno mislio na to da ne smijem misliti kako sam gladan, oko podneva sam obrstio dućan i za sto kuna kupio onih prevarantskih govana, prutića, svježih bezukusnih sireva, stiropora od riže, voća, povrća i općenito sve čime ti lažu da će ti to ubiti glad. Sjedim uz komp i četiri sata kontinuirano trpam neki penis u usta, od mrkvica, koštica, brusnica i korabica. Čak i vodu pijem. Bljaaak. Izdržavam do navečer, a onda me Junior žica da mu ubijem dva jaja i pomfrit. I, jebiga, neću bacit što ostane, nismo bogati… Dakle, dok je ovog mozga, dijeta neće na ovo tijelo.

Probao sam onda trčati. Ali ja ne znam trčati i nervira me grebanje bradavica o tkaninu. Da ne spominjem kako ove seksi tanušne nožice prema uputama proizvođača trebaju nositi nekih osamdesetak kilograma idealne težine za mojih 184 cm i da su me nakon osam minuta hopsanja zategnule obje Ahilove tetive. A svi jako dobro znamo koliko traje oporavak od tog dreka i kako nam se noga pretvori u rabljeni štapić za uši. Pa sam prestao trčati, ionako su mi se smijali školarci dok bih im hroptao po školskom dvorištu…

Probao sam i plivati, ali nije išlo jer ne mogu podignut ruku iznad ramena. Dok sam mogao plivati, imao sam problema s gužvom u oba i pol zagrebačka bazena. A sad bih i u pola šest u cik pool-rusha išao među osam moruzgvastih baba u stazu, samo da mogu zamahnuti. Uh, kako smo bahati dok smo zdravi, kako se ljutim na sebe. Mogu jedino uzeti onaj stiropor za ispred tikve i mlatarati perajicama. Ali kako, kad jutarnji termin završava u 07.30? So, plivanje – nula bodova.

U teretani sam bio jedanput. Zgrozila me sva ta sila napuhanih malih frajera koji se najviše vremena promatraju u ogledalu i šalju pusice sebi nakvarcanima. Još kad sam čuo kakve sve stvari trpaju u sebe kako bi se ekspresno napumpali, aktivne ugljene, steroide, ulja, posteljice i faširance od azbesta, skužio sam da mi ipak tamo nije mjesto i da sam nekako više zaljubljenik u prirodu. Barem što se skidanja kila tiče.

Jedna je vrsta rekreacije u biti idealna za moj slučaj, a zove se bicikl. Igrom slučaja, kako sam admin Fejsbuk grupe 'Svi mi koji ne znamo voziti bicikl', tako nećemo puno duljiti o ovoj stavčici. Da, samo se vi smijte, što mogu kad imam problema s ravnotežom. Role su još i gore, kao da pijan pokušavam šivati. Jedino da me jedan gura, a dvoje drži. Čak me je kratko držala i teorija da bih se nekako mogao održavati pomoću štapova za biatlon i onih njihovih suhih skija, ali još nisam otkrio gdje bih to mogao kupiti. A kamoli se uspjeti održavati na nogama.

Pa tako sjedim i razmišljam i ne mičem. Za trbušnjake sam lijen, veslat ne mogu, orbitrek mi diže prašinu… Idem se ogrepst curi za nenadani snošaj. Je li moguće da te seks održava u formi? Ima li tko materijala za raspravu? I ako ima neki doktor da zna s ramenima, vodim na ćevape. Pivili vi meni!

Možda će te zanimati

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču

Izdvojeno

Regionalni portali