I dok je mnogima san obogatiti se ili barem imati sredstava za pristojan život, britanski par ostvario je sasvim drugačije snove.
Ostavili su ugodan život u Engleskoj, solidne poslove (ona je bila frizerka, on postolar) i sve blagodati suvremenog svijeta te se otisnuli južnije, put Mađarske gdje su, u selu Gadacs kupili trošnu kuću i da bi je uopće doveli u funkcionalno stanje, potrošili svu svoju ušteđevinu.
Kada su se doselili nisu znali ni riječi mađarskog. Društvo na imanju radi im pas Pepper. Uvjeti za život su gotovo nepodnošljivi - par se tušira ispred kuće hladnom vodom, toplu nemaju. Kuća je u derutnom stanju, a okućnica je samo blato.
No, oni kažu da nikada u životu nisu bili sretniji. Troše šest eura na dan, a toškove planiraju smanjiti uzgajanjem povrća i držanjem kokoši i kunića.
"Kad smo stigli imao sam napadaj panike i pitao sam se jesam li napravio golemu grešku. Prva dva mjeseca su bila najteža", kaže Gareth. Julia otkriva kako su njezini roditelji razočarani njezinim izborom, no i dodaje da im to nije prvi put.
Naime, odgajana je za život na visokoj nozi. Plaćali su joj sate jahanja, vozili u skupim jurilicama i pripremali za fakultet. Ona je iz bunta obrijala glavu, tetovirala se, napustila faks upisala frizersku školu. Stoga ih selidba u Mađarsku nije previše iznenadila.
"U Engleskoj smo imali normalan, dosadan život. Uzbuđenja je nestalo. Ovdje mi se sviđa jer ne znam što sutra donosi. Shvatila sam da imati manje znači biti bolji", kaže Julia.
