Slikovito rečeno, gotovo da ne postoji putnik koji se s Mediterana ili Bliskog istoka vratio bez malenog, plavo-bijelog staklenog privjeska u obliku oka. Ono nas gleda s narukvica, ogrlica, pročelja kuća, retrovizora automobila, pa čak i sa zrakoplova.

Iako ga danas mnogi doživljavaju kao puki suvenir ili modni dodatak, iza ovog sveprisutnog simbola krije se jedno od najstarijih i najraširenijih vjerovanja u ljudskoj povijesti: strah od urokljivog, odnosno zlog oka! 

Riječ je o duboko ukorijenjenoj ideji da zavidan ili zlonamjeran pogled može donijeti nesreću, bolest ili čak smrt.

Korijeni straha od zlonamjernog pogleda

Vjerovanje u moć uroka nije tek puko praznovjerje, već kulturni fenomen čiji se tragovi mogu pratiti tisućama godina unatrag.

Najraniji arheološki dokazi sežu u drevnu Mezopotamiju, prije više od pet tisuća godina, gdje su pronađeni zapisi s bajalicama za zaštitu od štetnih pogleda. 

Ideja se postupno širila na Egipat, a kasnije su je preuzeli stari Grci i Rimljani, čiji tekstovi, od Homerove Ilijade do Plutarhovih djela, opisuju oči kao snažne izvore energije sposobne ne samo primati, već i odašiljati silu.

U osnovi ovog vjerovanja leži duboko ljudski osjećaj: zavist. Koncept je jednostavan, a opet univerzalan. Osoba koja postigne izniman uspjeh, bilo da je riječ o bogatstvu, ljepoti ili sretnoj obitelji, neizbježno privlači poglede drugih. 

Među tim pogledima, vjeruje se, uvijek se nađu i onaj zavidni, koji se manifestiraju kao kletva sposobna uništiti postignutu sreću.

Najranjivijima smatraju se djeca i trudnice upravo zato što su najčešćei predmet divljenja i pohvala.

Amajlije i rituali kao štit od nesreće

S obzirom na raširenost straha od uroka, ne čudi što su se kroz povijest razvili brojni mehanizmi zaštite. Najpoznatiji među njima svakako je nazar boncuğu, ili tursko oko, staklena amajlija koja svojom pojavom uzvraća pogled urokljivcu. 

Iako ga danas najviše vežemo uz Tursku, slične amajlije postojale su diljem Mediterana još od 1500. godine prije Krista, kada se usavršila proizvodnja stakla. Plava boja, vjeruje se, ima posebnu moć odbijanja zla. 

Ovako izgleda nazar

Foto: Shutterstock

Jedna teorija kaže da to potječe iz krajeva gdje su svijetle, plave oči bile rijetkost, pa se smatralo da su njihovi nositelji skloniji bacanju uroka, bilo namjerno ili nehotice. Plava amajlija stoga djeluje kao protumjera.

Osim nazara, kao moćan zaštitni simbol ističe se i hamsa, amajlija u obliku otvorene šake, poznata kao Fatimina ruka u islamu i Mirjamina ruka u židovstvu. Često s okom u središtu dlana, ona simbolizira božansku zaštitu od zla. 

Rituali su se razlikovali od kulture do kulture, pa su se tako u nekim dijelovima Južne Azije koristili sol i čili papričice, dok se u Latinskoj Americi negativna energija skidala prelaskom sirovog jajeta preko tijela unesrećene osobe. 

Urokljivo oko u našim krajevima

Vjerovanje u urokljivo oko duboko je utkano i u tradiciju balkanskih naroda. Osoba koja baca urok, često nesvjesno, naziva se urečljivac. Dovoljan je bio kompliment upućen djetetu bez zaštitne fraze ili geste, pa da se jave simptomi poput iznenadne glavobolje, malaksalosti, mučnine ili neutješnog plača. 

Kako bi se to spriječilo razvijeni su se brojni narodni običaji. Najpoznatiji je vezivanje crvenog konca oko ručnog zgloba, osobito kod novorođenčadi. Crvena boja, poput plave, smatrala se moćnim zaštitnikom od zlih sila. 

Uz to, nakon pohvale, često se simbolično pljucnulo uz riječi "pu-pu, da ne čuje zlo" ili bi se djetetu jedan komad odjeće odjenuo naopako kako bi se urok "zbunio".

Od drevne amajlije do modnog dodatka

Posljednjih desetljeća, simbol oka doživio je globalnu renesansu, ali u posve novom ruhu. Zahvaljujući slavnim osobama poput Kim Kardashian i Gigi Hadid, koje su ga ponosno nosile, urokljivo oko postalo je nezaobilazan motiv u svijetu mode. 

Pojavljuje se na skupocjenom nakitu, dizajnerskoj odjeći i obući, pretvarajući se iz moćne amajlije u estetski trend. Time je njegovo izvorno, tisućljetno značenje uvelike razvodnjeno.

Dok u nekim kulturama pucanje staklenog nazara i danas znači da je amajlija uspješno "upila" zlu energiju i ispunila svoju svrhu, u zapadnom svijetu ono je često tek slomljeni komad nakita.

Ipak, nevjerojatna dugovječnost ovog simbola svjedoči o njegovoj univerzalnoj privlačnosti. Bilo da u njega vjerujemo kao u moćnu zaštitu ili ga doživljavamo kao zanimljiv ukras, urokljivo oko podsjetnik je na jedan od najiskonskijih ljudskih strahova, onaj od zavisti, i vječnu ljudsku potrebu da se zaštitimo od nevidljivih sila.

U svijetu koji se ponosi racionalnošću, ovaj drevni simbol i dalje pronalazi svoje mjesto, što dokazuje da neke priče jednostavno odbijaju izblijedjeti, odnosno nestati