Neobjašnjivi naleti zraka niz hodnike, dizalo opsjednuto duhovima i sučeva stolica koja se okreće sama od sebe samo su neki od znakova da u toj zgradi nešto ne štima. Prestrašena čuvarica kaže kako za vrijeme noćne smjene često zna vidjeti u sobi br. 21 stolice kako se polako okreću kao da netko sjedi na njima.
"Najčudnije je što u sobi nema ni daška vjetra, sve je zatvoreno pa nema šanse da je tome uzrok propuh", rekla je čuvarica.
Upitate li osoblje zgrade Vrhovnog i Okružnog suda u Brsiabenu, to je mjesto definitivno opsjednuto. Službenici osiguranja koji patroliraju hodnicima zgrade nakon što sud završi s radom kažu da im se dogodilo desetke čudnih i jezovitih događaja zbog čega vjeruju u duhove. Australski povjesničar Jack Sim kaže da to nije ništa čudno jer duhove privlače jeziva mjesta kao što su sudovi.
Drugi službenici kažu da je Sobu 21 koristio stari sudac koji je umro od srčanog udara, a da je stolica koja se okreće duh koji opsjeda njegovo bivše radno mjesto.
Jedan drugi zaposlenik kaže kako se u susjednoj sobi 22 alarm gasi i pali bez povoda čak i kad je soba zaključana i provjerena, a u blizini nema žive duše.
Čuvar je ispričao kako su prije dvije godine dvojica ličilaca bila u podrumskoj prostoriji i dok su bojali zidove pored njih je prošao nalet ledenog vjetra. "Na brzinu su izašli odozdo i više se nikad nisu vratili. Bili su uvjereni da se dolje događa nešto čudno", rekao je čuvar.
No, to nije sve. Dok su čuvari jedne večeri sjedili za stolom pored ulaza čuli su zvukove iz obližnjeg dizala koje je stalo u prizemlju, a vrata su se otvorila kao da će netko izaći iz njega. No, u dizalu nije bio nikog, a nekoliko trenutaka kasnije u obližnjem toaletu upalio se aparat za sušenje ruku. Kad su provjerili prostoriju opet nikoga nisu našli.
"Minutu nakon toga začuo se čudan zvuk na ulaznim vratima, kao da netko očajnički vuče ručke i pokušava izaći van. Nisam se mogao smiriti cijelu noć, to je bila najčudnija stvar koju sam ikada doživio i vidio'", rekao je preplašeni čuvar. I tako dok čuvari patroliraju hodnicima često osjećaju kao da je netko pored njih, a kad se okrenu, nikoga, naravno, nema.
