Martin Gächter, poznati 82-godišnji pomoćni biskup iz Basela, može danas kazati da se susreo s vragom oči u oči. Tijekom 30 godina karijere sudjelovao je pri samo jednom obredu egzorcizma, ali taj je na njega ostavio dojam za čitav život.
Gächter u razgovoru za portal Kath, dakako, nije htio otkriti identitet žrtve, ali isto tako nije ni okolišao prepričati kako je to izgledalo.
"Prišla mi je ta žena, došla je k meni u Biskupski ordinarijat, te se požalila da je noću uvijek nešto baca iz kreveta. Dok smo razgovarali, nalazili smo u prostoriji sa slikama naših prethodnih biskupa.
Užasno joj je smetalo što su na sebi imali križeve na prsima, a to je prvi znak prisutnosti đavola. Zbog toga smo se preselili u drugu sobu u kojoj nije bilo raspela, ali se zato nalazila slika Majke Božje.
To ju je još više uznemirilo, pa smo razgovor morali nastaviti u parku", započeo je prepričavati to iskustvo Gächter i nastavio:
"Sve sam prijavio biskupu Kurtu Kochu i od njega dobio nalog da zajedno s dvojicom biskupskih vikara molim otklanjanje. Održali smo sveukupno 15 seansi s tom ženom, a jednom prilikom su nazočna bila i dvojica psihijatra.
Oni su nam potvrdili da žrtva ne boluje od epilepsije ili neke psihičke bolesti. Jer čim bismo počeli moliti, inače prijateljska raspoložena bi se počela bacati po podu i bjesniti sve dok ne bismo prekinuli. Jednom je uz nas bio i biskup Kurt Koch.
Egzorcizme smo održavali u jednoj od soba ordinarijata, prije njezina dolaska smo morali skidati križeve, a započinjali bismo s Oče naš i Zdravo, Marijo. Ona bi se potom bacala po podu, vrijeđala nas, a tijelo bi joj se grčilo i izobličavalo baš kao što je prikazano u filmu Egzorcist (horor, 1973.).
Na licu bi joj se iscrtavale stravične grimase. Postajala bi neprepoznatljiva. I glas bi joj se mijenjao. Bio bi potpuno drugačiji, vrlo dubok, đavolski. Istina, nije se služila stranim jezicima, ali blagoslove naprosto nije podnosila.
Na dodire sa svetom vodom bi se žalila da je peče, da gori. Zanimljivo, znao bih je varati, polijevati običnom vodom, ali tada uopće ne bi reagirala", rekao je i otkrio kako je znao da je gotovo, da je oslobođena.
"U jednom trenutku otvorila je oči i blagim glasom nas upitala što se zbiva. Nakon što smo odgovorili da molimo za nju, uzela je križ, zagrlila ga i poljubila", rekao je Gächter i naglasio da i danas prima četrdesetak zahtjeva za egzorcizmom godišnje.
"Znam s ljudima moliti i preko telefona. Obraća mi se puno ljudi iz Hrvatske, Italije, afričkih zemalja...", nadovezao se Gächter i upozorio javnost da i među crkvenim ljudima ima površnih.
"U nekim crkvenim krugovima postoji mišljenje da psihijatri nisu od koristi. Ali naravno da to nije istina. Vatikan jasno kaže da egzorcisti moraju surađivati sa psihijatrima.
A što se svećenika tiče koji se bave egzorcizmom, oni moraju imati vrlo dobro poznavanje teološkog i pastoralnog. Također moraju posjedovati veliko znanje i iz psihologije. Moraju znati prepoznati psihičke bolesti: psihoze, shizofreniju, paranoju, traume", istaknuo je i zaključio razgovor uz upit vjeruje li u vraga.
"Ne moram vjerovati u vraga, mogu reći da postoji. I nitko od nas nije imun na njega", odvratio je.
