U srcu zapadne Srbije, u zabačenom selu Zarožje, još uvijek živi priča starija i možda autentičnija od one o grofu Drakuli. To je legenda o Savi Savanoviću, čovjeku koji je navodno postao vampir i čiji duh, kako tvrde mještani, i danas luta uskom i mračnom dolinom rijeke Rogačice. 

Njegov dom, stara vodenica, postala je mjesto hodočašća za znatiželjnike i ljubitelje misterija, točka na kojoj se isprepliću folklor, povijest i jeza koja ledi krv u žilama.

Tko je bio Sava Savanović?

Priča o podrijetlu Save Savanovića ima više verzija, a svaka dodaje sloj misterije njegovom liku. Prema jednoj, popularnijoj legendi, Sava je bio imućan i cijenjen trgovac stokom, ali i hajduk poznat po svojoj hrabrosti. 

Njegov život krenuo je nizbrdo kada se zaljubio u kćer lokalnog trgovca koja ga je odbila zbog velike razlike u godinama. Slomljenog srca, Sava je postao ogorčen i zao, a priča kaže da je u napadu bijesa ubio djevojku, a potom i sebi oduzeo život. 

Budući da je umro kao samoubojica, nije pokopan na groblju, već u blizini mjesta zločina, što je prema starim vjerovanjima bio zajamčen put u prokletstvo.

Ubrzo nakon njegove smrti, mlinari koji su radili u vodenicama na rijeci Rogačici počeli su umirati pod misterioznim okolnostima, navodno i s vidljivim ugrizima na vratovima. 

Za seljane tu više nije bilo sumnje – Sava se vratio kao vampir. Strah je natjerao ljude da otvore njegov grob, gdje su, prema predaji, pronašli neraspadnuto tijelo. Kako bi prekinuli kletvu, proboli su mu srce glogovim kolcem. 

Međutim, legenda kaže da je svećenik zakasnio s posvećenom vodom te da je iz Savinih usta izletio je žuti leptir – njegova nemirna duša koja je nastavila terorizirati kraj.

Legenda ovjekovječena u književnosti i filmu

Priču o Savi od zaborava je sačuvao srpski književnik Milovan Glišić u svojoj pripovijetki "Posle devedeset godina", objavljenoj 1880. godine, čak 17 godina prije nego što je Bram Stoker svijetu predstavio Drakulu. 

Glišićeva priča prati siromašnog mladića Strahinju koji se, kako bi zaradio novac za ženidbu s voljenom Radojkom, odvaži ponovno pokrenuti napuštenu i ukletu vodenicu.

Strahinja se suočava sa Savom, uspijeva ga raniti i s mještanima pronaći njegov grob te ga probosti kolcem. No, u dramatičnom preokretu, leptir koji izleti iz Savinih usta pronalazi put do Radojke, ulazi u njezina usta i pretvara je u vampiricu.

Tako su dvoje ljubavnika, koje je život razdvojio, u smrti i prokletstvu konačno zauvijek ostali zajedno.

Ta priča poslužila je kao inspiracija za kultni horor film "Leptirica" iz 1973. godine, koji se smatra prvim srpskim hororom i koji je generacijama utjerivao strah u kosti gledateljima diljem bivše Jugoslavije.

Simbol leptira, koji u slavenskom folkloru često predstavlja dušu pokojnika, postao je neraskidivo vezan uz Savu Savanovića.

Vodenica – srce tame

Vodenica, poznata kao "Jagodića vodenica", desetljećima je bila u vlasništvu obitelji Jagodić i radila je sve do kasnih 1950-ih. Nakon zatvaranja postala je turistička atrakcija. Ipak, strah od ometanja vampira bio je toliko jak da se vlasnici nisu usuđivali popravljati je. 

Godine 2012. krov vodenice konačno se urušio. Općinske vlasti tada su izdale šaljivo, ali znakovito "upozorenje za javno zdravlje", savjetujući mještanima da se pripaze jer je Sava sada "beskućnik" u potrazi za novim domom.

Vodenica je u međuvremenu obnovljena i ponovno otvorena za posjetitelje. Iako danas izgleda slikovito, posjetitelji kažu da se u zraku i dalje osjeća nelagoda, pogotovo u sumrak. 

Neki tvrde da su na jednoj od drvenih greda uočili urezan natpis "bježi prije mraka", jezivo upozorenje koje svjedoči o strahu koji ovo mjesto izaziva stoljećima.

Od folklora do globalnog fenomena

Malo je poznato da je upravo srpska riječ "vampir" ušla u globalnu upotrebu u 18. stoljeću, kada su se austrijski vojnici s Balkana vraćali s pričama o živim mrtvacima. Sava Savanović, uz Petra Blagojevića i Juru Granda, jedan je od najranijih imenovanih vampira u europskom folkloru.

Koliko je Sava i danas važan, svjedoči i bizaran spor iz 2010. godine, kada je grad Valjevo proglasio Savu Savanovića svojom turističkom maskotom. Mještani Zarožja, s druge strane planine Povlen, pobunili su se i naveli da je vampir "ukraden" i da pripada isključivo njima.

Sava Savanović nije aristokratski vampir iz gotičkih dvoraca. On je biće rođeno iz ruralnih strahova, siromaštva i neobjašnjivih smrti. On je podsjetnik na vrijeme kada su se legende koristile da bi se dalo smisao tami koja vreba na rubovima sela. 

Vjerovali u vampire ili ne, priča o Savi Savanoviću ostaje moćan dio kulturne baštine, a njegova vodenica stoji kao spomenik na mjestu gdje se mitovi i stvarnost susreću na najjeziviji mogući način.