Iako se pojavila još 1986. godine, do danas nije potpuno razjašnjeno o čemu je zapravo riječ. Riječ je o masnoj, crnoj i rastezljivoj tvari nalik žvakaćoj gumi, u čijem sastavu ima prašine, ulja te različitih organskih i sintetičkih materijala.
U pet godina 1800 smrtnih slučajeva
Prvi su je primijetili radnici koji su radili na obnovi 30 godina starog asfalta, a kad se pojavila, prekrivala je oko 45 metara ceste. Vrlo se brzo širila, pa je uskoro prekrivala 100 metara, zatim oko kilometar i pol, da bi se potom raširila na čak 13 kilometara. Za toplog vremena mrlja se širila i postajala vodenasta, a kad bi zahladilo skupljala bi se i sušila.
Pet godina nakon što je otkrivena, objavljeno je da je ova skliska mrlja uzrokovala više od 1800 smrtnih slučajeva i mnogo ozlijeđenih u prometnim nesrećama.
Vlada Venezuele je odvojila više milijuna dolara kako bi istražila ovaj problem i riješila ga, uz pomoć stručnjaka iz Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Europe. Sve su pokušavali, ali mrlja se svaki puta vraćala. Potom je 1994. godine Ministarstvo prometa i komunikacija pokušalo isprati misterioznu mrlju, zatim i sastrugati, da bi na kraju stavili potpuno novi sloj asfalta, ali mrlja se opet vratila.
Preko mrlje su, konačno, posipali tone vapnenca ne bi li je isušili, ali tada se pojavio novi problem - dizala se velika prašina pa su se vozači i tamošnje stanovništvo žalili da je nemoguće disati.
U siječnju 1996. mrlja se opet pojavila. Specijalnim sredstvom za čišćenje, dopremljenim iz Njemačke posebno za ovu svrhu, mrlju su uklonili. Ponovno se pojavila 2001. na nekoliko prometnica diljem Caracasa.
Prirodno curenje bitumena?
Iako su prošla desetljeća, još se veoma malo zna o sastavu crne mrlje. Najčešće se vjeruje da je riječ o prirodnom curenju bitumena, što nije nemoguće ako se uzme u obzir da su već zabilježeni slučajevi da, recimo, nafta nađe put do površine.
Međutim, venecuelansko Ministarstvo prometa i komunikacija ističe da sastav asfalta nije ni na koji način povezan s ovom supstancijom.