Umijeće zavođenja svodi se na četiri koraka - prvi je istaknuti se u mnoštvu kako bi vas simpatija primijetila. Drugi je učiniti da se odabranik osjeća posebnim, treći osvajanje povjerenja, a četvrti završava u krevetu. No tajna riječ škotske bratovštine trenutno vodi od prvog do zadnjeg koraka.
Čarobne riječi postoje od kad je i jezika, a Claude Lecouteux, koji ih je popisao u knjizi "Rječnik drevnih čarobnih riječi od Abraxa do Zoar" ističe kako im je svima zajedničko jedno - što su neodređeniije to su učinkovitije.
Otkrio ju sam đavao
Moćna čarobna riječ, koja je prvi puta zabilježena u Škotskoj u 17. stoljeću toliko je psihološki i i fiziološki moćna da ako se šapne u uho žene, nju će preplaviti životinjska požuda i nezaježljiva želja za orgazmom. Riječ je pažljivo čuvalo kvazimasonsko tajno društvo koje je primalo samo muškarce koji se bave uzgojem ili dresurom konja u Škotskoj. Društvo Konjanikova riječ temeljilo se na mističnim agrarnim ritualima, a njihov ezoterijski sustav vrtio se oko čarobne riječi za koju su smatrali da je toliko moćna da im ju je otkrio sam đavao.
Prvi magičnu riječ škotskih konjanika opisuje R. Davidson 1664. Iako ju on nije znao, opisao je njeno djelovanje. Piše kako je omogućavala konjušarima da pokrenu ili zaustave konja kojeg potom sva sila svijeta ne bi pomakla dok ih konjušar ne oslobodi. "Također, vjeruje se da riječ ima moć da izbriše svu moć ženi i otvori ju karnalnim željama i sugestiji konjušara. U ruralnoj Škotskoj se toliko vjerovalo u tu moć da, ako je neudana djevojka ostala trudna nakon što ju je konjušar zaveo, nije bila nikakva sramota za nju ili obitelj jer ju zavela riječ kojoj se nije mogla oduprijeti", opisuje Davidson.
J.M. McPherson, 1920. objavio je knjigu "Primitivna vjerovanja sjeveroistočne Škotske" u kojoj tvrdi kako je u pitanju "ostatak starog poganskog kulta koji je bio progonjen tijekom suđenja vješticama početkom Novog vijeka". No to je bilo daleko od istine.
Prava istina o društvu
Početkom 19., stoljeća, diljem Škotske, konji su zamijenili volove kao glavne životinje za vuču i oranje. Oni koji su ih mogli kontrolirati, ubrzo su se našli na čelu cijenjene i dobro plaćene djelatnosti. "Kontrolirali su novu 'tehnologiju', i pobrinuli su se da jedino oni znaju sve tajne zanata", objašnjava Ben Fernee. Društvo Konjanikova riječ funkcioniralo je kao ceh, ili sindikat koji je s jedne strane pazio da njegovi članovi zadovoljavaju visoke kriterije i vladaju vještinama, a s druge ih je štitio od moćnih zemljoposjednika. "Između 17. i 19. st. postojala je jasna hijerarhija među radnicima na farmi, a orači, odnosno konjušari, bili su na vrhu", ističe Fernee. Među šegrtima, birali su najbolje za Društvo, a članstvo je imalo tri izravne beneficije - strogo čuvane tajne upravljanja konjima i ženama, i plaću dostojnu muža.
'Susjedi' masonima
Društvo konjušara u mnogočemu je nalikovalo na mnogo poznatije tajno društvo nastalo u Škotskoj, masone. Članovi su primani u strogo čuvanim tajnim obredima, a potom im je otkriven niz tajnih znakova, rukovanja i pozdrava prema kojima su se prepoznavali. Nakon što su u 20. stoljeću traktori konačno potisnuli konje, neke masonske lože inkorporirale su članove, ali i obrede Društva.
U međuvremenu, brojni članovi društva otkrili su neke tajne. Tajne moći članova zapravo su se svodile na poznavanje bilja za pripremu ulja koja su neodoljiva konjima, a kažu, bilo je i napitaka za žene. "Nije toliko Riječ ta koja je konjušarima davala čarobne moći, koliko znanje koje se prenosilo stoljećima. Zbog tih vještina oni su mogli privoliti i najdivljijeg konja da ih slijedi bez uzdi ili da bez njih ne želi napustiti staju", objašnjava jedan od članova društva Billy Rennie, prenosi Ancient Origins.
Tajanstvene moći
Ritual inicijacije uključivao je hvatanje žabe. Osušeno tijelo bacilo bi se u potok tijekom punog mjeseca. Voda bi odnijela sve kosti osim jedne male, račvaste kosti nalik na potkovu, koja bi treperila na mjestu i naoko plutala uzvodno. Upravo taj privid povezivao je konjušare s tajanstvenim moćima.
Ritual je završavao hvatanjem papka koji je simbolizirao đavla. Nakon što su prisegnuli čuvati tajne reda i brinuti o konjima konačno im je otkrivena Riječ - u formi tri riječi: "Oboje kao jedno".
Ta fraza je prilično moćna upravo zato što se može tumačiti na toliko mnogo načina - primjerice može označavati držanje dvije uzde u jednoj ruci, ili označavati jedinstvo čovjeka i konja. Ili sjedinjavanje člana društva sa ženom koju odabere. Ili savez s đavlom... No svakako je najmoćniji alat članova društva bili autosugestija i dobar PR. S jedne strani sami sebe su uvjerili u svoje moći, a s druge strane pratio ih je takav mit da je žena bila "napola zavedena" i prije nego što je konjušar prozborio i riječ.
