Jeste li ikada razmišljali postoje li neki prepoznatljivi nagovještaji koji bi vam ukazivali na blizinu smrti? Bosanski novinar i publicist Ahmed Bosnić istraživao je vjerovanja o znakovima koji se navodno javljaju kada se bliži posljednji trenutak te naveo savjete na što treba paziti u slučaju smrti nekog bližnjeg, a sve to je objavio u "Knjizi tajni".
Ljudi su tijekom povijesti razvili različita vjerovanja o svijetu. Nekima je smrt definitivni kraj, a za neke neuočljivi oblik života, korak u zemaljskom životu koji prethodi duhovnom preporodu, tj. prelazak iz jednog u drugi oblik postojanja i ponovno sjedinjenje tijela sa zemljom a duše s duhom.
Postoje također i mnoga praznovjerja vezano za smrt koja se tiču predznakova koji je nagovještaju, aktualnog trenutka umiranja, za tijela umrlih, posmrtne sanduke, pripreme tijela za ukop, sprovode, procesije, grobove, spuštanja tijela u grobnicu itd. Primjerice, prema nekim vjerovanjima ribari na moru izbjegavaju spominjati zeca, svinju, lososa, pastrvku ili psa, jer im to, navodno, može donijeti smrt. Neki još i danas vjeruju kako zločinci nakon smrti pocrne poput gavrana.
Predznaci smrti
S obzirom na to da su ljudi od najstarijih vremena vjerovali da smrt nikada ne dolazi slučajno i nenajavljeno, zabilježen je niz loših predznakova:
- pad slike sa zida u kući same od sebe;
- zavijanje psa bez vidljivog razloga pred vratima kuće gospodara;
- na nebu ugledate zvijezdu padalicu;
- riba prilikom vađenja iz vode ispušta čudan krik;
- bolesna osoba u bunilu izgovara ime osobe koja je već mrtva;
- odzvanjanje crkvenog zvona u ušima bez stvarnog razloga;
- udar ptice o prozorsko staklo;
- ptica uleti u kuću kroz prozor ili kroz dimnjak;
- kruženje gavrana iznad kuće.
Predznakom smrti smatralo se i sanjanje blatnjave vode, ako biste sanjali da nećete umrijeti. S druge strane, onaj tko bi sanjao da je umro i da leži gol na zemlji vjerovalo se da će osiromašiti, a tko sanja da je umro i da je zakopan, vjerovalo se da će otputovati i zaraditi veliki kapital te se vratiti kao bogata osoba.
Nagovještaji sata
Ako bi crkveni sat zazvonio tijekom propovijedi ili ako bi sat zazvonio tijekom vjenčanja vjerovalo se da je netko u selu umro. U slučaju kućnog, zidnog sata, ljudi su stvorili različita zanimljiva vjerovanja povezana sa smću:
- kad sat zvoni u vrijeme na koje nije bio navijen;
- kad se noću čuje otkucavanje sata na zidu;
- kad sat stane bez razloga;
- kad promijeni brzinu otkucavanja;
- kad sat zvoni u pogrešno vrijeme;
- kad dva sata zvone u isto vrijeme;
- kad sat padne i razbije se;
- kad sat zvoni 13 puta;
- kad sat tri puta otkuca u sobi u kojoj leži teški bolesnik;
Postupci nakon smrti
Da bi se duh lako odvojio od materijalnog tijela, u trenucima smrti vjerovalo se da je potrebno otključati sva vrata, prozore, otvoriti sve izlaze iz kuće, ogledala okrenuti prema zidu ili ih prekriti, upaliti svijeće, razvezati sve čvorove u kući, zazvoniti crkvenim zvonom, zaustaviti satove i sl. Nakon smrti, umrlu osobu se znalo prekriti crvenim šalom kako u nju ne bi ušao zloduh, a vjerovalo se i da se zloduh drži na distanci stavljanjem novčića na oči mrtvaca. Onaj koji nije želio sanjati umrlog, trebao je rukom dotaknuti njegovo čelo.
Oči umrle osobe trebalo je zatvoriti da se njen pogled ne bi zaustavio na osobi koja će uskoro umrijeti, a najbližim rođacima umrlog savjetovano je da sljedećih dana tuguju u miru, da se ne pojavljuju na javnim mjestima i na svečanostima, da ne nose nakit i da se ne šminkaju, kako i sami ne bi umrli.
Da se duh ne bi vratio
Postojalo je i vjerovanje da nije dobro držati za ruke osobu koja umire jer to donosi nesreću, da nije dobro iznijeti umrlu osobu kroz stražnja vrata jer se smatralo da to donosi nesreću. Onaj tko bi dotaknuo tijelo umrle osobe mogao se nadati sreći, a onaj tko bi dotaknuo glavu umrlog, vjerovalo se da se može izliječiti od mnogih bolesti poput bolesti vrata i grla, kao i od bradavica.
Da se duh ne bi vratio, vjerovalo se da tijelo mrtvaca treba nositi sa stopalima okrenutim naprijed. Za vrijeme nošenja također trebalo je voditi računa da se s tijelom ne napravi krug, budući da se vjerovalo da zemlja ne bi prihvatila tijelo. Ako bi se tijelo nosilo preko polja, vjerovalo se da će polje postati neplodno. Ako bi preko vikenda tijelo ostalo nepokopano, vjerovalo se da će još netko umrijeti. Smrt i nesreća se očekivala i ako bi se izvadili posmrtni ostaci osobe odmah nakon pokopa.
U slučaju da bi tijelo umrle osobe ostalo toplo ili mlitavo, vjerovalo se da će u istoj kući još neko preminuti. Nesretan znak bi bio ako bi pokojniku tekle suze. Smrt na brodu ne bi bio dobar znak jer bi nagovještavala tragičnu plovidbu, a ako bi na mrtvo tijelo pala kiša, to bi navodno donijelo sreću. Ako bi netko umro zdrav, vjerovalo se da će život produžiti na onom svijetu, a ako bi umro na veliki vjerski praznik, vjerovalo se da će njegova duša sigurno biti spašena.
Vremenski uvjeti pokopa
Ako bi se pokop obavio po lijepom vremenu vjerovalo se da će duša umrlog završiti u raju. Ako pada kiša ili snijeg, smatralo se da će nekoj osobi koja ispraća umrlog uskoro umrijeti netko blizak. Plakati na pokopu značilo je da će umrijeti netko od vaših poznanika. Sanjati pogreb značilo je ispunjenje želje, zadovoljstvo, veselje, a vidjeti svoj pogreb u snu bio bi znak teške sudske kazne, bolesti i neimaštine. Sanjati raskošan pogreb značilo je dobitak, sirotinjski pogreb označavao je tešku bijedu, a sanjati vlastiti pogreb značilo je dobro zdravlje i dug život. Sanjati pogreb neke bliske osobe vjerovalo se da donosi teškoće, gubitke i bolest, a pogreb nepoznate osobe da donosi radost i veselje, piše Ahmed Bosnić.
