"Izluđuje nas ponekad. Ovdje se događaju razne čudne stvari", rekla je Cynthia Jaqua, službenica u okružnom uredu. Ona tvrdi da je jednom otišla na tavan kako bi ostavila neke papire i našla je upaljeno svjetlo.
"U tom trenu sam pomislila 'netko nije ugasio svjetlo'. I onda su se svjetla odjednom ugasila, a ja nisam bila ni blizu prekidača. To je sigurno Irene učinila",uvjerena je Jaqua.
Uvjereni su da je Irene zapravo duh pokojne Irene Nuhn koja je kao službenica radila u okružnom uredu krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Iako su neki zaposlenici sto posto sigurni da je riječ o duhu Irene neki su sigurni da neki duh zaista tamo obitava.
Ljudi kad dođu na posao nađu upaljene kompjutere iako znaju da su ih ugasili kad su odlazili kući. Nakon mraka čuju se uzdasi, mrmljanje i koraci iako nikoga nema unutra. Često nalaze i naslone na stolicama pomjerene na drugačiju visinu od one na koju su ih podesili.
"Kao da je netko sjedio na njima. Uz to i stvari na našim stolovima su pomaknute", kaže Kat Brown. Jacqua zbog tih događaja više ne tavan ne ide sama, a uvjerena je da Irene ne voli modernizaciju i zato se šali s kompjutorima. A Irene, čini se, ne voli da bacaju i stare spise u što se uvjerio Mike Johnson koji je jednu večer radio dokasno. Na njegovom stolu nalazila se hrpa starih papira koje se spremao baciti u smeće.
"Dok sam radio za kompjutorom papiri sa stola odjednom su počeli letjeti svuda po stolu i sobi, a nije se radilo o propuhu niti sam bio pored njih", kaže Johnson. Kaže da je dok je odlazio te večeri kući čuo kako netko hoda po uredu. Siguran je da je bila riječ o ženi jer se čuo zvuk potpetica. Johnson kaže da se naježio jer je siguran u to da je bio sam u uredu.
Zaposlenici su uvjereni da se Irene sve češće pojavljuje. Direktor IT sektora kune se da je vidio Irene kako šeće u pink haljini u jednom od hodnika izvan njegova ureda. Toliko se preplašio da je odlučio u sve urede postaviti nadzorne kamere.
