10. Fantomska ptica West Draytona
Oko 1949. godine, stanovnike West Draytona gotovo svake noći budili su zvukovi vrištanja i udaranja koji su dolazili iz lokalne crkve. Nitko nije bio siguran odakle zapravo zvukovi dopiru, no pretpostavka je bila kako ih proizvodi gavran, zatočen u crkvi.
Skupina koju su činila četvorica muškarca jednog su dana krenuli u potragu za tim gavranom. Potom su ga ugledali ispred oltara te krenuli prema njemu ne bi li ga uhvatili i iznijeli iz crkve. Nakon što su ga nekoliko puta udarili drvenom palicom gavran je pao na pod i ispustio glasan vrisak. No, u trenutku kada je njegovo tijelo palo na pod, gavran je nestao, pred očima muškaraca.
Nakon tog incidenta gavrana se i dalje moglo čuti kako oblijeće svodove crkve. Među stanovnicima se proširila priča kako je gavran zapravo duh muškarca koji je počinio samoubojstvo. S obzirom na to da se u takvim slučajevima sprovodi nisu održavali, njegova ga je obitelj, u dogovoru sa župnikom, zakopala u dvorištu crkve.
9. Duh koji je spasio Johna Thomasa
21. prosinca 1783. 62-godišnji pijanica imena John Thomas vraćao se kući, u svojem vječito pijanom izdanju, te doživio nezgodu. Upao je iznimno duboku jamu. Nakon što je shvatio da je nestao, njegov je prijatelj pokrenuo akciju potrage za Thomasom, no unatoč činjenici da ga je tražio velik broj ljudi Thomas je u jami bio čitav tjedan.
Jednog dana, kada je njegov susjed koračao obližnjom stazom u potrazi za izgubljenom ovcom, opazio je siluetu muškarca koji sjedi na hrpi blata i zemlje. Kako se susjed pokušao približiti muškarcu ovaj je ustao, krenuo i ubrzo nestao iz vidokruga. odjednom, susjed je začuo kako ga netko doziva. Glas je dopirao s mjesta na kojem je sjedio nepoznati muškarac.
Misleći kako je riječ o nekoj životinji, susjed se okrenuo i otišao. Na sreću, ponovno je začuo glas i shvatio kako to nije životinja već pijani John koji je nestao iz sela. Duh koji ga je spasio više se nikada nije pojavio.
8. Zamjena na Otoku Man
Kada je tijekom 1720-ih živio na Otoku Man, britanski pisac rođen u Londonu, George Waldron, primijetio je kako stanovnici otoka vile doživljavaju jako ozbiljno. Bili su u stalnom strahu od toga da im vile ne ukradu djecu, a jedna je žena ispričala Waldronu kako su vile ukrale njezino dijete i zamijenile ga drugim.
Nekoliko dana nakon poroda, kada je ležala na krevetu, žena je ugledala kako joj dijete lebdi. Uzdiglo se iznad krevetića kao da ga neka misteriozna sila vuče prema gore. Žena je počela vrištati te pozivati u pomoć, no nikog nije bilo kod kuće da ju čuje osim pospane medicinske sestre koja je odnijela dijete.
Kada se u kuću vratio ženin suprug i otac djeteta, ugledao je nervoznu suprugu. Kada su ušli u spavaću sobu ugledali su zamjensko dijete kako leži u krevetiću, a odjeća njihove bebe koju je nosilo tog dana nalazila se pokraj krevetića. Zamjensko dijete živjelo je u njihovoj obitelji devet godina i bilo je dijete s posebnim potrebama. Nije govorilo, nije hodalo, nije proizvodilo baš nikakve zvukove, čak nije ni obavljalo veliku nuždu.
7. Priviđanja obitelji Lambert
John i Ann Lambert 1753. godine sa svojom su se obitelji preselili u kuću u mjestu Winlington u Engleskoj. Nedugo nakon što su uselili obitelji su se počele priviđati neobične stvari. Čuli bi kako netko lupa iako nikoga nije bilo tamo, čudni zvukovi dopirali bi i iz njihove spavaće sobe. Jenom je prilikom duh muškarca usred noći probudio Ann, vidjela je vrata kako se otvaraju i kvaku kako se miče. Tada je obitelj odlučila odseliti iz kuće.
U novoj kući Ann je nastavila viđati duha, pričinjavali su joj se zvukovi poput pucnja iz vatrenog oružja i topova. Priviđanja su svakim danom bivala sve nasilnija i nasilnija, a svjedočila su im i njihova djeca koja su bila prestravljena. Vjerujući da je treća sreća, obitelj Lambert ponovno je odlučila preseliti.
Nakon toga stvari su postale još čudnije. Ann je jedne noć, kada je ležala u krevetu, napao ogroman konj. Osjetila je kako joj lice dodiruje nevidljiva i nadasve hladna ruka te kako kositreno posuđe, prekriveno krvlju, leti iznad kreveta.
Oboje i John i Ann vidjeli su duha koji ih je opsjedao u prvoj kući - Henryja Cooka, koji je umro 1752. godine, a za kojeg se vjerovalo da je duh koji je opsjedao obitelj Lambert, kamo god ona išla.
Što se nakon treće kuće događalo s obitelji Lambert, jesu li ponovo selili ili ostali, dio je priče koji je izgubljen kroz povijest.
6. Morski zmaj od Suffolka
Na obalama Suffolka u Engleskoj u studenom 1749. godine, skupina ribara ugledala je neobično čudovište među plijenom u njihovoj mreži. Čudovište je imalo krila, glavu aligatora i kopita na nogama. Ribare je čudovište podsjetilo na zmaja.
Odvukli su čudovište na obalu te ga prebili palicama. Kada su otvorili mrežu, misleći da je čudovište ubijeno ili u nesvijesti, ribari su se na smrt preplašili kada je monstruozni zmaj raširio svoja krila i poletio. Jedan od ribara pokušao ga je uhvatiti no čudovište ga je ugrizlo, a krvarenje je bilo toliko jako da je nakon nekog vremena umro.
5. Dvojnica gospođice Pringle
Tijekom jedne ljetne ranojutarnje šetnje Clifton Parkom u Škotskoj domaćica Jane Lowe ugledala je poznato lice. Kraj potočića ej stajala kćer njezinog šefa, gospodina Pringlea koji, kada mu je rekla da je vidjela njegovu kćer, kazao je kako je to nemoguće jer njegova kćer živi 1.600 kilometara dalje, u Francuskoj.
Lowe je ustrajala u želji da svojem šefu pokaže da je u pravu. Odvela je šefa na šetnicu uz potočić. Potom je i sam ugledao svoju kćer kako stoji kraj potoka. Kada joj se pokušao približiti, djevojčica je skočila u potočić i nestala.
Gospodin Pringle i njegova domaćica, gospođica Lowe ispričali su čemu su svjedočili ostalim ukućanima, no svi su im se smijali i naravno, nisi im vjerovali.
Tri mjeseca kasnije gospodina Pringlea posjetio je sin kojeg nije vidio gotovo deset godina. Bilo je to 1745. godine. Ispričao mu je kako je duže vrijeme bio rob u Tunisu, a onda je jednog jutra iz neobjašnjivih razloga ugledao svoju sestru. Tada ga je netko otkupio i oslobodio. Kada se vratio u Francusku saznao je da mu je sestra umrla, baš na onaj dan kada se prikazala bratu u Tunisu i kod potočića u Škotskoj.
4. Vizija Johna Taylora
U noći, 28. siječnja 1783. godine, buntovni mladić imena John Taylor bio je kod prijatelja Thomasa Poutneya na piću u mjestu Bewdley. Taylor se toliko napio da mu Poutney više nije dao da pije. Taylor se naljutio, a u trenutku kada je izlazio iz kuće, srušio se na pod. Na prvu, Poutney je mislio kako je njegov prijatelj umro, no nakon što ga je odnio u krevet Taylor se probudio te imao nasilne napade konvulzije.
Epileptični napadi trajali su čitava dva dana s dvjema kratkim pauzama od samo nekoliko minuta. Kada se napokon osvijestio, tražio je prijatelja da ga odvede kući. Rekao je kako samo želi umrijeti.
Nakon nekog vremena napadaji su prestali i nisu se više nikada vraćali, no Taylor se nije mogao sjetiti što se točno dogodilo u kući njegovog prijatelja nakon što je pao na tlo. Kazao je kako je u tom trenutku pao u duboku rupu u kojoj su ga uhvatili demoni te ga mučili. Mučenje je prestalo tek kad se pojavio bijeli anđeo koji mu je pokazao put prema raju.
3. Div iz Henllysa
Pišući za londonski magazin 'The Athenaeum', Welsaški suradnik je u jednom broju iz 1847. godine opisao neobično iskustvo opsjednutosti koje se dogodilo prije dva desetljeća. U ono doba, postojao je čovjek kojeg su zvali Veliki Div Henllysa. Bio je to velik i strašan čovjek koji je terorizirao svoje susjede. Kad je umro, svi su susjedi bili sretni, no Div je pokazao kako nakon smrti može biti još strašniji i grozniji. Svake noći njegov je duh obilazio područje zbog čega su se mnogi zatvarala u kuće i nisu se usudili izlaziti na ulice.
Jedne su se večeri susjedi skupili u lokalnoj crkvi, skupina svećenika odlučila obaviti obred egzorcizma ne bi li otjerali velikog duha. Kada su svećenici započeli sa svojim obredom Div se pojavio pred njima u obliku velikog čudovišta, potom se transformirao u lava, pa bika, a ne posljetku i u morski val.
Svakom transformacijom Div je postajao sve manji i slabiji. U trenutku kada se pretvorio u muhu, svećenik je na njega bacio kutijicu, zatočio ga i bacio u jezero. U trenutku zapisivanja ove priče govorilo se kako se kutijica u kojoj je zatočen Div još uvijek nalazi u jezeru te kako su je mnogi vidjeli.
2. Kuća Hintona Ampnera
Generacijama, u kući Hintona Ampnera živjela je obitelj Stewkley. Nakon što je umro i posljednji član obitelji Stewkley kuća je pripala u ruke obitelji Stawells koji pak su kuću iznajmili Wiliamu Henryu Rickettsu. Iako Ricketts to u tom trenutku nije znao, kuća je slovila kao ukleta.
Kada je obitelj Ricketts uselila počele su se događati čudne stvari. Čula bi se vrata i prozori kako se otvaraju i zatvaraju usred noći. Koraci na hodnicima čuli su se svake večeri, a s vremena na vrijeme pojavio bi se i čovjek u šarenoj odjeći. Gotovo svakog dana čula bi se tri različita glasa kako razgovaraju. Svi koji su živjeli u kući doživjeli su neko od čudnih iskustava, a samo 1769. godine otkaz je dalo čak devet sluga.
Gospođa Stawell, vlasnica kuće, ponudila je bogatu nagradu onome koji uspije riješiti misterij kuće, Nitko nikada nije dobio nagradu, a kuća Hintona Ampnera ubrzo je ostala prazna.
1797. godine, prilikom rušenja kuće, građevinci su pronašli malenu lubanju u kutiji koja se nalazila ispod u zemlji ispod prizemlja kuće. Mislilo se kako je riječ o lubanju majmuna, no prema nekim lokalnim pričama, pokojni suprug od gospođe Stawell imao je izvanbračno dijete s njezinom sestrom, a lubanja je pripadala tom djetetu.
1. Duh Thomasa Colleya
U travnju 1751. godine, starija prosjakinja imena Ruth Osborn zatražila je farmera da joj dade malo mlijeka. Bilo je to u mjestu Tring u Engleskoj. Farmer joj je rekao kako nema viška mlijeka kojeg bi joj mogao dati, a onda mu je prosjakinja rekla: 'Kralj će uzeti tebe i tvoje svinje zbog tvoje sebičnosti'.
Nedugo nakon toga farmer i njegovih nekoliko svinja zarazili su se nekom bolesti. Nakon što je sve ispričao bijeloj vještici, farmer je bio uvjeren da ga je Osborn urekla.
S obzirom na to da je zakonodavni sustav prije mnogo, mnogo godina prestao vjerovati vješticama, farmer i njegovi susjedi odlučili su uzeti stvari u svoje ruke. 18. travnja skupina je opkolila Ruth i njezinog supruga Johna kada su izlazili iz crkve u kojoj su se skrivali. Natjerali su ih da se predaju. Rastrgali su odjeću s njih, omotali ih u plahte i potopili ih u vodu. Ruth je umrla na mjestu dok je John preživio utapanje, ali umro nekoliko dana kasnije.
21 osoba uhićena je zbog sudjelovanja u ovom lovu na vještice, no tek je dimnjačar Thomas Colley osuđen. U kolovozu, Colley je obješen, a njegovo je tijelo ostavljeno da trune viseći. Od svoje smrti, vjerovalo se kako je Colleyev duh obilazio mjesto na kojem je ubijen. Jedna je turistkinja, koja je mjesto posjetila 1911. godine, kazala je kako je vidjela Colleyev duh te ga opisala kao 'ljutitog, crnog psa s očima poput vatrenih kugli'.
