Tvrdi disk (engl. Hard Disk) sekundarna je jedinica za pohranu podataka u računalima. Tvrdi diskovi su se pojavili na tehnološkoj sceni 1956. godine, kao izum tvrtke IBM i nakon svog izlaska na tržište postala dominantna tehnologija za sekundarno pohranjivanje podataka u tipičnim računalnim sistemima tokom 1960-tih. U nastavku saznajte sve o temi: tvrdi disk kapacitet. 

Danas tvrdi diskovi rabe se u mnogim računalnim sustavima, a nedavne inovacije u tehnologijama kao tvrdi diskovi bez pokretnih koji rabe tehnologije flash memorija i NAND tehnologije, polako počinju potiskivati magnetske diskove s pojedinih sustava kao što su prijenosnici.

Tvrdi diskovi zbog neprekidnog razvoja i usvajanja novih tehnoloških rješenja još su najprivlačniji kao tehnologija za sekundarno pohranjivanje podataka što se tiče odnosa sljedećih svojstava: nosivosti, brzine prijenosa podataka i cijene.

Tvrdi disk kapacitet: Kapacitet tvrdih diskova uvjetovano je različitim faktorima, i mijenjala se tokom razvoja tehnologije od svoje pojave na tržištu 1956. godine. Primjerice, prilikom razvoja prvog tvrdog diska IBM-ovi inžinjeri mogli su razviti tvrdi disk većeg obujma, no prodajni stručnjaci bili su uvjereni da tržište nije sposobno primiti disk s većim obujmom.

Tvrdi disk kapacitet uvjetovan je sljedećim: kvalitetom magnetske tvari kojim su presvučene magnetske ploče i gustoće magnetske tvari, veličinom magnetske glave koja uvjetuje širinu trake, te tehnologijom zapisivanja.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil! ​