Tim istraživača sa Sveučilišta u Padovi objavio je znanstvenu studiju pod nazivom "Akcijske videoigre doprinose tome da disleksična djeca bolje čitaju" u kojoj su pružili dokaze da igranje akcijskih videoigara može unaprijediti sposobnost čitanja i razumijevanja kod djece oboljele od disleksije.

U svom eksperimentu, znanstvenici su razdvojili djecu u dobi od 7 do 13 godina starosti u dvije skupine: Prva skupina odigrala je devet 80-minutnih serija akcijske videoigre "Rayman Raving Rabbids", dok je druga skupina dobila relativno mirnu igru. Nakon toga, ispitanicima je testirana sposobnost čitanja. Pokazalo se da su djeca koja su igrala igru u kojoj je bilo dosta akcije mogla čitati brže i točnije te su zabilježila bolje rezultate na testovima kojima se mjerila usredotočenost pažnje.

Studija je objavljena u časopisu Current Biology, a u njoj je također opisano kako su djeca koja su igrala akcijsku videoigru 12 sati pokazala veći napredak u sposobnosti čitanja nego što bi taj nivo sposobnosti dosegla tijekom prosječnog vremena čitanja tijekom cijele godine. Autori su pretpostavili da akcijske videoigre brzo izoštravaju raspon vizualne pažnje igrača i uče ih da izdvoje važne informacije iz okoline - dvije vještine koje su od ključnog značaja za čitanje.

Na taj način ovi istraživači pokazali su da je pogrešna konvencionalna mudrost koja tvrdi da su videoigre "loše za mlade mozgove". To će vjerojatno biti dobar argument za zagovornike videoigara kao što su medijski teoretičar Steven Johnson i i dizajnerica igara Jane McGonigal.

Johnson u svojoj kontroverznoj knjizi "Everything Bad Is Good For You" (Sve loše je dobro za vas) tvrdi da videoigre poboljšavaju kvocijent inteligencije igrača, dok je McGonial u svojoj knjizi "Reality Is Broken" (Stvarnost je slomljena) napisala da igre ljude uče povjerenju i altruizmu.

Autori studije u svom sažetku rada navode da videoigre potencijalno mogu pružiti "novu, brzu, zabavnu sanaciju disleksije". Ipak, kako piše BBC, glavni autor studije ipak je malo ublažio svoje oduševljenje.

"Ovi rezultati su vrlo važni kako bi se razumjeli moždani mehanizmi u podlozi disleksije", rekao je on, "ali oni nas ne stavljaju u poziciju da preporučujemo igranje videoigara bez ikakve kontrole ili nadzora".