Steći nova prijateljstva, naviknuti se na novu okolinu i naučiti novi jezik – vrijeme koje studenti provedu u nekoj stranoj zemlji u pravilu nije nikad jednostavno. Za neke od njih koji svakodnevno koriste internetske portale, poput Facebooka ili pak Skypea, ovo privikavanje može biti još napornije i teže.
Ujutro se prvo spojiti na internet, pogledati što je novo na Facebooku, uz kavu malo preko Skypea pročavrljati s prijateljicom ili roditeljima… Ovako nekako izgleda svakodnevica mnogih stranih studenata u Njemačkoj. Mnogi od njih tijekom boravka ostanu u tijesnom kontaktu s prijateljima i rodbinom u domovini.
Apstinencija od tri tjedna
No, studentica informatike Samantha Rouse iz Engleske jedna je od onih kojoj socijalne mreže preko interneta ne znače mnogo. Naprotiv. Koristi ih, kako kaže, samo ukoliko želi porazgovarati kratko s prijateljima na engleskom jeziku. Nakon nekoliko tjedana u Njemačkoj, primijetila je svoju ovisnost o internetu i odlučila poduzeti konkretne korake.
"Zapravo sam početkom godine odlučila da cijelu godinu neću uopće ići na Facebook ili ako ću ići, da to činim samo u određenoj mjeri", kaže Samantha. Njezina "apstinencija", doduše, nije dugo trajala – svega tri tjedna. Danas se koristi mrežama na internetu, ali samo kako bi kontaktirala prijatelje ili kolege s fakulteta u Berlinu.
Drugim riječima, Samantha je, kao i mnogi drugi strani studenti, jednostavno primijetila da je Facebook blokira u prilagodbi.
Prednost dati sportskim klubovima
Kako kaže Hans-Werner Rueckertt, voditelj psihološkog savjetovališta na Slobodom sveučilištu u Berlinu, internetske mreže mogu doista onemogućiti prilagodbu. Isto tako mnogi strani studenti koji dolaze u savjetovalište boluju od ovisnosti o globalnoj mreži.
"U pravilu, rijetko kad netko direktno kaže da je ovisan o recimo Facebooku. No, često čujemo da se ne osjećaju dobro u Njemačkoj, da ne napreduju sa studijem… Tijekom razgovora tada često izlazi na vidjelo da se osjećaju izolirano i da zapravo nemaju kontakt s ovdašnjim studentima", kaže psiholog.
Stoga svima onima koji planiraju neko vrijeme provesti na nekom od fakulteta u inozemstvu savjetuje da unaprijed već malo razmisle na koji način žele i mogu doći u kontakt s domaćim kolegama. To mogu biti razni sportski klubovi ili neke druge slobodne aktivnosti. Osim toga, bilo bi dobro i kad bi razmislili koliko intenzivan kontakt s domovinom mora biti, a da ne ide na štetu prilagodbe u novu sredinu.
"Mnogi manjak novih kontakata kompenziraju intenzivnim kontaktima u domovini. Zato je važno roditeljima u domovini objasniti da se žele integrirati i da zato mogu s njima preko Skypea kontaktirati maksimalno jedan sat tjedno", kaže Rueckertt.
Može i jedno i drugo
Međutim, ni po ovom pitanju ne postoje stroga pravila. Ono što vrijedi za jednu osobu, ne mora vrijediti za neku drugu. Primjerice Sibila Atanasova iz Bugarske, koja u Berlinu trenutno završava studij psihologije, također je gotovo svakodnevno u kontaktu preko Facebooka s prijateljima i roditeljima u domovini, no unatoč tome u Berlinu se osjeća kao kod kuće.
"Fenomen mi je dobro poznat. Mnogi moji prijatelji mnogo vremena provode na Facebooku i njeguju malo osobnih kontakata. Mislim da je to šteta jer se na taj način gube socijalne sposobnosti osobnih razgovora. Tada postaje teže uopće stupiti u kontakt i sklopiti prijateljstvo", kaže Atanasova.
Ona sama je internet koristila kako bi si olakšala život u Njemačkoj. Tako je pronašla stan, nove prijatelje, čak i studentski posao. Za nju je internet sastavni dio života, a bez Facebooka i Skypea više ne može zamisliti svoju svakodnevicu.
